SADRŽAJ
Počelo je kao panični napad... Uslijedila je anksioznost a iz svega toga razvila se i depresija...
Kako dalje? Koji su simptomi? Postoji li lijek? Izaziva li ovisnost? Koliko traje liječenje?
NAPOMENA.
Budući da nisam liječnik niti imam stručno obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, moram se unaprijed ograditi od eventualnih netočnih informacija objavljenih na ovom blogu a koje su prikupljene iz raznih medija, uključujući i internet. Nadalje, ovaj blog temelji se prvenstveno na mojim osobnim iskustvima i istraživanjima. Za savjete u svezi s liječenjem molim da se obratite svom liječniku, koji će zasigurno najbolje znati kako vam pomoći. Onima pak koji su samo željni razgovora stojim rado na raspolaganju na FORUMU. Moj drugi blog nalazi se na adresi Burza Frustracija.
NEKOLIKO UPUTA Na ovom blogu najlakše ćete se snaći pomoću SADRŽAJA na lijevoj strani stranice ili pak PRETRAŽIVAČA BLOGA na vrhu stranice, budući da postovi nisu pisani nekim određenim redoslijedom već prema trenutnoj inspiraciji i biometeorološkim prilikama. ;)
Dobrodošli!
pretraživanje bloga
INFORMACIJE KOJE NISTE PRONAŠLI OVDJE - POTRAŽITE NA FORUMU!
Na Forumu ćete pronaći mnoštvo članaka na temu mentalnog zdravlja a možete mu pristupiti klikom na donju sliku:
S obzirom na veliki broj upita na ovom blogu, vjerujem da ćete se odazvati ovom pozivu na suradnju u velikom broju i pokušati jedni drugima pomoći jer ovo je u prvom redu FORUM ZA EDUKACIJU I SAMOPOMOĆ čija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o raznim poteškoćama i liječenju, RAZMJENA ISKUSTAVA i SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.
srijeda, 28.10.2009.
Pismo mami i tati
Draga mama,
Dragi tata,
Molim vas, prestanite ubijati dušu u meni, i ja sam samo čovjek od krvi i mesa a vaše me riječi neizmjerno bole.
Mama, govoriš mi:
1. Hranim te pet godina.
- Ne. Nezaposlena sam od svibnja 2008., ali i danas redovito podmirujem dogovoreni dio troškova kućanstva (od alimentacije). Dogovor je da ja plaćam sve režije a ti i tata nabavljate hranu.
2. Cijelu noć se igraš na kompjuteru a cijeli dan spavaš.
- Ne, mama. Noću radim web stranice i blogove kako bih došla do bilo kakvog novca jer nam treba. Ne igram se. I radim to noću jer me tada nitko ne ometa. Da, danu moram nadoknaditi potrebu za snom, koja je povećana i uslijed uzimanja lijekova, za koje znaš kako djeluju.
3. Nisi završila školu, udala si se...
- Mama, završila sam srednju školu i bila među 10 najboljih u generaciji. Nisam završila fakultet jer nisam željela pobaciti dijete koje sam zanijela. Je li to zaista toliko loše? To dijete mi je sve na svijetu što imam.
Tata, jutros si me opet napao:
1. Pušila si u mojoj sobi dok sam ja bio u podrumu, sad mi sve smrdi.
- Nisam, tata. Pušila sam na balkonu a ti si širom otvorio vrata i s balkona u sobu unosio vrećice koje si potom nosio u podrum - i dobro se toga sjećaš. Da, tako ti je ušao dim u sobu jer ja nikada nisam niti neću pušiti u tvojoj sobi - to ne radim ni u svojoj jer i meni smeta dim u zatvorenom prostoru - i to već znaš.
2. Nikad ti nećemo zaboraviti niti oprostiti što si zvala policiju.
- Ne trebate. Samo sam tražila pomoć i zaštitu od vašeg dugogodišnjeg verbalnog zlostavljanja poput ovoga gore.
Teško mi sve ovo pada, rijetko plačem a sada mi je suza u oku. Pitam se jesam li zaista toliko loša? I da, opet bih pozvala policiju i ponovno sam spremna prijaviti nasilje u obitelji jer ne mogu ovako živjeti. Znam da me radi toga prezirete i mrzite, ali, govorim sebi, to je vjerojatno normalna reakcija svakog zlostavljača koji se boji kazne.
Plačem. Mute mi se slova na ekranu.
Idem dalje, proživjeti ovaj dan, tko zna što mi još može donijeti, možda me život i obraduje nečim, tako to obično i biva.