ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Ovdje donosim nekoliko ulomaka iz knjige Osamljenost dr. Tonyja Lakea koji su mi se uèinili zanimljivima:
...

3. SRAMEŽLJIVOST

Sramežljivost obièno pogoršava osamljenost. Prema tome, prvi je korak: dopustite ljudima da vam pokažu kako vas razumiju i kako vam žele pomoæi. Pomaže i ako priznamo da smo sramežljivi.

Razmišljajte o tome ovako: ako se bojite visina, a morate prijeæi visoki, uski most, najviše æe vam pomoæi osoba koja se i sama boji i uspije prevladati svoj strah da bi vama pomogla. No, morate priznati da se bojite kako bi i ta osoba to priznala vama. Naðite nekog starijeg i osjetljivijeg i jednostvano mu priznajte, mirno i bez uzrujavanja, u èemu je problem. Kad se poslije naðete na npr. zabavi, sjednite pokraj takve osobe i ostanite u njezinu društvu dok ne steknete samopouzdanje i ne poènete sami uživati u tome kako se drugi dobro zabavljaju. To æe vam pomoæi da prebrodite neodoljivu želju da pobjegnete i da se više nikada ne pojavite u tom društvu. Èinjenica da sjedite pokraj nekoga tko zna da ste sramežljivi i to prihvaæa pomoæi æe vam da se smirite dok ne prevladate prvotnu paniku i ne poènete i opuštati.

Stvarno težak sluèaj sramežljivosti može vas lišiti mnogih stvari. Onemoguæuje vas da izlazite, a ako i uspijete dogovoriti neki izlazak, može vas sprijeèiti da tamo stvarno i doðete prije nego što bude toliko kasno da više nema smisla niti iæi.


4. POBOLJŠANJE KOMUNIKACIJE

Razlièiti tjelesni pokreti važni za komunikaciju jesu:
1) naèin na koji hodamo, stojimo ili sjedimo
2) izraz lica i naèini na koji se mijenja (najvažniji je osmjeh i kontakt oèima!)
3) geste
4) koordinirani tjelesni pokreti koji se ponekad nazivaju "popratni" ili "usklaðeni" pokreti (sa sugovornikovim pokretima).

Najvažnije je ne zaboraviti da su neuspjesi važni. Spoznaja da smo pogriješili omoguæuje nam da pogreške ispravimo. Pogreške nam pomažu pri uèenju.


5. MLADI I OSAMLJENI

Važno je da s nekim možete podijeliti dobre, svakodnevne stvari od kojih se život sastoji. Onaj s kim možete poprièati mnogo više vrijedi od onoga koji æe s vama plakati.
Èini se da su samci, posebno neženje u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim, èesto najosamljeniji ljudi u cijelom gradu, možda osamljeniji i od mnogih staraca koji se bar mogu prisjeæati uspjeha i doživljaja iz svoje prošlosti.


6. OSAMLJENOST I SREDNJE GODINE

Uzroci osamljenosti:

1) najèešæe unutar braka – partner ne razumije nas i naše potrebe
Svima je potrebno da nam život ima smisao, a taj je zahtjev rijetko zadovoljen trèanjem za materijalnim dobrima. Bitan je osjeæaj da smo napravili najbolje što smo mogli i da smo taj osjeæaj podijelili s nekim kome je do toga stvarno stalo. Društveni, intelektualni, emocionalni i spolni razvitak èine dio toga. Nije dovoljno živjeti ako ne možete biti to što jeste.

2) Još od djetinjstva nas muèi koliko zapravo vrijedimo kao ljudi, kako smo postali to što jesmo, koji je smisao života. Život je pozitivan i dobrodošao dar koji je sada vaš. Mnogi koji život prihvaæaju kao dar nalaze nove naèine izražavanja kreativnosti – slikanje, muziku, ples ili poeziju i njihovi talenti procvjetaju. Nažalost, mnogi samo uzmu lijekove za smirenje i problem ostave neriješen.


7. LJUDIMA TREBAJU LJUDI

Osamljeni ljudi ne znaju dijeliti jer nemaju s kim ili jer su zaboravili iskoristiti nove prilike. Buduæi da nisu ispunjene osnovne ljudske potrebe za toplinom, udobnošæu, razumijevanjem i izražavanjem osjeæaja, osoba pati. Te se potrebe mogu ispuniti samo u odnosu prema drugim ljudima. Meðusobno ophoðenje nužno za zdravlje u sluèaju osamljenosti nije ostvarivo, a sama bolest razara kapacitet da se ikad i ostvari.

Zbog toga se lijeènici osjeæaju prilièno nemoænima. Nema naèina da vam oni osiguraju ljubav i brigu koji su vam jedino potrebni. Njihovi lijekovi neæe ublažiti problem nego samo uoèljive tjelesne simptome.

Ljudi mogu savršeno sretno živjeti kao jedinke bez redovitih spolnih odnosa, no više neæe biti zdravi ako se ne ispuni njihova potreba za ljubavlju i razumijevanjem kao i potreba da vole i razumiju druge. U tom smislu ljudi su ljudima potrebni. Potrebni su im za obostranu ljubav kao djeca, roditelji, bake i djedovi, supružnici ili ljubavnici.

Istraživaèi su otkrili da depresivni ljudi znatno slabije kontaktiraju oèima nego što je uobièajeno. Vrlo osamljeni ljudi sami sebe smatraju neprivlaènima, a to se njihovo uvjerenje prenosi na ponašanje koje stvarno postaje sve neprivlaènije i obeshrabrujuæe. (npr. èovjek nije ponosan na svoj izgled, loše je obrijan, zamrljan i zapušten, ljudi se zaista moraju potruditi da duže zadrže pogled na njegovu licu). Svaka sljedeæa faza osamljenosti sve više onemoguæuje komunikaciju.

...

10. POZNAJETE LI SE?

Kao prvo, otkrijte zašto tako reagirate? Osamljenost djeluje tako da svi osobni izvori vaše liènosti gube vrijednost.
Na koji vas naèin osamljenost frustrira?
Što od života oèekujete, a ne dobivate i zašto mislite da biste to trebali dobiti?
Èime ste to zaslužili?
Vaša oèekivanja nisu uvijek ispunjena, no jesu li to stvarno vaša oèekivanja ili možda neèija tuða? Da li su stvarna?
Vrlo èesto odrastemo nastojeæi drugima ugaðati. Kome to želite ugoditi?

Kao drugo, shvatite da osamljenost nije isto što i biti sam ili živjeti sam. Ako živite sami morate preuzeti odgovornosti koje biste možda radije prepustili nekom drugom, no ako se vi o njima ne pobrinete, bit æe zanemarene. Povremeni ispadi unutar èetiri zida neæe nikome štetiti. Potreba da ponekad budete sami tipièno je ljudska. Najvažniji dio svakoga od nas uvijek æe biti sam. Osamljenost je bolest i jedan od njezinih simptoma je da stvari gube svoju stvarnu velièinu. Prvo izgubite predodžbu o vlastitoj vrijednosti. Bolest æe vas nagnati da odbacite druge, jer vas oni neæe cijeniti više nego što cijenite sami sebe.

Treæe, prihvatite druge ljude. Koliko god bili osamljeni, prihvatite svaki znak prijateljstva i uzvratite na isti naèin. Nekim ljudima pomaže ako shvate da ne mogu voljeti druge dok ne zavole sebe, odnosno, dok ne prihvate da se i njih može voljeti.


10.1. Što je "tendencija ka samouništenju"?

Bijes funkcionira suprotno od straha. Dok strah i bijeg èuvaju vašu vrijednost, štiteæi vas od podreðene situacije, bijes postiže istu svrhu zadržavajuæi vašu vrijednost, a umanjujuæi vrijednost drugih ljudi u danoj situaciji. Ako njih ponizimo, mi ostajemo na vrhu.

Razmotrite ovu pitalicu. U jednoj ruci imate novèanicu od pet funti, a u drugoj novèanicu od jedne funte. Kako možete novèanicu od jedne funte uèiniti vrednijom od one od pet funti? Tako da novèanicu od pet funti uništite. Ako je poderete i spalite, bit æe bezvrijedna. Bijes i agresija su naèini da smanjimo vrijednosti drugih ljudi spram naše vrijednosti.

Ponekad su reakcija bijega i borbe u sukobu unutar iste osobe i tada nastaje treæi oblik reakcije na krizu. To je reakcija sleðivanja. Zabrinutost je drugi oblik sleðene reakcije. Mi zapravo ništa ne poduzimamo u pogledu krize, nego samo brinemo. Briga èesto tjera ljude da se svuda i svakome obraæaju za pomoæ i savjet koji im kasnije ne treba. I sleðivanje je, kao i strah i briga, u nekim trenucima odgovarajuæa reakcija. Može se izraziti kao: "Prekinite sa svime na tren! Moram razmisliti!". Ne poduzeti ništa znaèi da bar ne nanosimo štetu. No, kao i kod borbe ili bijega, i sleðivanje može, na duže razdoblje, biti samouništavajuæe, premda, na kraæi rok, èuva našu vrijednost. Ono je èuva tako što je zaledi i to ne može biti trajno, jer dogaðaji izvan naše kontrole opet mijenjaju situaciju.

Postoje dva rješenja:

1. ljubav
Ljudi dopuštaju da ih ljubav odledi kada bi se po svim svojim instinktima najradije sledili. Ljubav je jedini naèin kojim ljudi stjeèu stalnu vrijednost jer ljubav vrednuje sve što oni jesu, a ne što rade. Dok god nastojimo da nas drugi vole zbog onoga što radimo, to se svodi na samokontrolu pa nismo u stanju dijeliti radost da volimo i budemo voljeni. Svatko mora biti dovoljno voljen da bi prošao djetinjstvo, jer nedovoljno ljubavi izaziva strah i bijes.

2. opstati
Ovo ogranièuje ljubav koju osjeæamo za druge i kontrolira njeno iskazivanje. Živimo u svijetu u kojem se ljudi posve kontroliraju u naèinima iskazivanja ljubavi. Svuda oko nas ljudi se ne usuðuju dati previše, ne usuðuju se previše niti uzeti. Oni nekako opstaju. No, ako ne dajemo, kako možemo primati? I što drugo možemo dati osim sebe samih?

Izvor: Dr. Tony Lake: OSAMLJENOST, Obiteljska psihološka biblioteka, Mladinska knjiga Zagreb, 1992.