hr-HR http://anksioznost123.blog.hr http://anksioznost123.blog.hr/2010/03/1627301038/setnjom-protiv-depresije.html Studija enegleskih naučnika ističe da bi "ekoterapiju" trebalo smatrati punopravnim lečenjem zato što šetnja prirodom omogućava ublažavanje depresije i vraćanje samopouzdanja. Za istraživanje naslovljeno "Ekoterapija: zeleni priručnik za mentalno zdravlje", istraživači univerziteta Eseks na istoku Engleske, uporedili su dobrobit od polučasovne šetnje prirodom ili šetnje trgovačkim centrom za osobe koje pate od depresije. Prema britanskom udruženju Majnd, specijalizovanoj za probleme mentalnog zdravlja, studija je proizvela iznenađujuće rezultate - nivo depresije kod 71 odsto šetača prirodom je pala, a kod 90 odsto šetača je dovela do porasta samopouzdanja. Posle šetnje trgovačkim centrom 45 odsto osoba pokazalo je smanjen nivo depresije dok ih je 22 odsto bilo depresivnije, dok je 50 odsto osoba bilo napetije, a kod 44 odsto njih došlo je do smanjenja samopouzdanja. Prirodni ambijent takođe se pokazao pozitivnim za osobe koje pate od različitih problema s mentalnim zdravljem - za 94 odsto učesnika aktivnosti u prirodi dovele su do poboljšanja njihovog stanja, a 90 odsto ih je kazalo da udruživanje prirode i telesne vežbe imaju najbolji učinak. Pol Farmer, glavni direktor Majnda je ocenio da je ekoterapija verodostojan način lečenja, klinički opravdan koji bi trebalo da propisiju lekari, posebno kada se uzme u obzir da je brojnim osobama pristup antidepresivima izuzetno ograničen. Inače, depresija može više otežati svakodnevno funkcioniranje pojedinca nego angina pektoris, artritis, astma ili dijabetes, tvrde stručnjaci Svetske zdravstvene organizacije, koji su rezultate istraživanja objavili u britanskom stručnom časopisu "The Lancet". Istraživanje u okviru koga su oboleli od depresije trebali da ocene kvalitet življenja brojkama na lestvici od 1 do 100, ispitanici koji su patili od depresije imali su rezultat 72,1, a ostali pacijenti koji su patili od angine pektoris, artritisa, dijabetesa ili astme imali su rezultat koji se kretao oko brojke 80. Studija je pokazala i da je depresija odgovorna za smanjenje dužine životnog veka pojedinca i da utiče na pogoršanje neke druge bolesti od koje osoba boluje. Zbog toga naučnici pozivaju lekare da budu oprezniji pri dijagnostifikovanju i lečenju depresije, jer je reč o bolesti koju nije teško lečiti i zalečiti ili izlečiti. Izvor: stetoskop.info http://anksioznost123.blog.hr/2010/03/1627301038/setnjom-protiv-depresije.html Wed, 03 Mar 2010 12:13:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1627301038/setnjom-protiv-depresije.html http://anksioznost123.blog.hr/2010/02/1627301030/pobijedite-depresiju-fizickom-aktivnoscu.html Za poboljšanje simptoma ozbiljne depresije redovna fizička aktivnost djeluje gotovo jednako dobro kao i lijekovi. U studiji koja je uključivala 202 depresivne odrasle osobe ustanovljeno je da su oni koji su bili uključeni u grupnu terapiju u koju je uključeno i vježbanje imali jednako dobra poboljšanja kao i oni koji su uzimali antidepresive. Osobe uključene u treću grupu, u kojoj su pojedinačno vježbali kod kuće, također su imale poboljšanje, no nešto manje od drugih. Ali i ova je grupa prošla bolje od onih koji su primali placebo tabletu identičnu antidepresivu. I dok su prijašnje studije pokazivale da vježbanje može ublažiti simptome depresije, novu studiju već kritiziraju jer je moguće da je poboljšanje u grupi za grupnu terapiju posljedica terapije bez vježbanja. Liječnici zbog toga neće propisati fizičku aktivnost umesto antidepresiva, ali pacijente koji imaju motivaciju za vježbanje trebalo bi podržati. "Da je fizička aktivnost neki novi lijek sumnjam da bi prošla na ispitivanju za službeno puštanje na tržište", rekao je autor studije dr. James A. Blumenthal sa Univerzitetskog medicinskog centra Duke u Durhamu, Sjeverna Karolina. "Ali," dodao je u izjavi za Reuters, "tu su definitivni dokazi da vježbanje može biti dobra alternativa lijekovima". Fizička aktivnost može pomoći i kod razvoja samopoštovanja i pozitivnog razmišljanja jer pojedinac vidi napredak. Neki stručnjaci smatraju da je grupno vežbanje posebno korisno jer dodaje društveni aspekt oporavku. Izvor: stetoskop.info http://anksioznost123.blog.hr/2010/02/1627301030/pobijedite-depresiju-fizickom-aktivnoscu.html Fri, 26 Feb 2010 12:06:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1627301030/pobijedite-depresiju-fizickom-aktivnoscu.html http://anksioznost123.blog.hr/2010/02/1627261198/emocionalna-inteligencija.html Emocionalna inteligencija - preduvjet uspješnog i sretnog života Još od davnina se zna kako visina kvocijenta inteligencije (IQ) pokazuje koliki kvocijent inteligencije netko postiže na testovima inteligencije, a da sa uspjehom i istinskim zadovoljstvom u životu isti taj IQ baš i nema mnogo veze. Zbog toga se u posljednjih nekoliko godina pojavila nova mjera: emocionalna inteligencija (EQ). Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihova jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnost njihova kontroliranja i korištenja za izražavanje misli. Za osobe s visokim kvocijentom emotivne inteligencije je karakteristično da uspješno prepoznaju vlastite i tuđe emocije, potrebe i želje, te imaju razvijene vještine samokontrole i rada s drugima osobama. Ovakvi pojedinci imaju gotovo uvijek vrlo uspješne prijateljske odnose, odnose s partnerom bilo da se radi o vezi ili o braku, a na poslovnom planu su uvijek prepoznati kao samouvjerene i čvrste, ali ujedno i fleksibilne osobe s kojima je jednostavno raditi. Koncept EQ pojavio se 1990. godine kada su psiholozi John Mayer i Peter Salovey objavili tekst pod nazivom "Emocionalna inteligencija", a svoju svjetsku afirmaciju doživio je 1995. godine kada je Daniel Goleman objavio bestseler s istim naslovom. Za razliku od IQ-a, okružuje nas mnoštvo dokaza kako visoki EQ uglavnom jamči uspjeh, bilo privatno ili poslovno. Emocionalno inteligentna osoba ne da se lako zbuniti, rijetko žali za svojim odlukama ili postupcima, te se vrlo dobro nosi sa stresom. Ona prihvaća izazove i ne slama se pod pritiskom, ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti. Možda ponajbolja bit emocionalne inteligencije jest sadržana u poznatoj Aristotelovoj izreci "Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način - to nije lako" (Aristotel, prema Goleman, 1997). Općenito, osobe koje "lako planu", koje imaju nizak prag tolerancije, te koje nemaju mogućnost empatije s drugim osobama i sagledavanja šire perspektive su u pravilu osobe s vrlo niskom razinom emocionalne inteligencije. Takvim osobama vlastite iste emocije doslovno vitlaju, upravljajući njihovim ishodima. One često upadaju u afekte, učine tolike nepromišljenosti, sabotiraju svoju uspješnost, upropaštavaju kontakte s drugim ljudima, a svoje mentalne kapacitete koriste za njegovanje i opravdavanje vlastite agresivnosti ili depresivnosti. Vrlo važna razlika od IQ-a koji je definiran rođenjem, jest da se EQ može razvijati i može se raditi na njegovu povećanju bez obzira na godine. No, za razliku od IQ-a, EQ je i teže mjeriti. Ipak, znanstvenici su razvili nekoliko načina mjerenja, a najpoznatiji je razvio Reuven Bar-On, izraelski psiholog. On definira slijedeće kriterije: 1. Intrapersonalna skala - govori kako osoba vidi sebe i koliko je kompetentna identificirati različite emocije u isto vrijeme. Ova kategorija također mjeri samopouzdanje, samosvjesnost i neovisnost osobe. 2. Interpersonalna skala - odnosi se na odnos osobe s drugim osobama prema dvije najvažnije stvari: a) Empatija - sposobnost osobe da osjeti tuđe emocije b) Interpersonalni odnosi - oni mjere sposobnost osobe da kreira i zadrži obostrano zadovoljavajuće odnose s drugim ljudima, s velikom dozom intimnosti i iskrenosti. Tu se cijene osobine poput razumijevanja tuđih problema i situacije, fleksibilnost i tolerancija. 3. Skala upravljanja stresom - pokazuje koliko je neka osoba dobra u toleriranju stresa i kontroliranju impulzivnih reakcija. 4. Skala raspoloženja - emocionalno inteligentni ljudi su sretniji i optimističnijeg pogleda, jer se dobro nose s negativnim osjećajima. Jednostavno rečeno emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihovog jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnosti kontroliranja i korištenja za izražavanje misli. Samo po sebi je razumljivo koliku ulogu osjećaji imaju u nošenju sa svakodnevnim situacijama, komuniciranju s drugim osobama i najvažnije koliku oni ulogu imaju u donošenju odluka. TEST EMOCIONALNE INTELIGENCIJE EQ Iskreno odgovorite na sljedećih 10 pitanja sa DA ili NE. 1 - Možete li jasno izraziti svoje osjećaje u najjednostavnijoj rečenici Osjećam 2 - Možete li prepoznati različite osjećaje 3 - Jeste li emotivno neovisni o drugima 4 - Možete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate 5 - Možete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje 6 - Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim žalite 7 - Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima 8 - Iskorištavate li svoje potencijale 9 - Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi 10 - Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste Emocionalno inteligentni ljudi će odgovoriti s DA na 8 do 10 pitanja. Kakav je Vaš rezultat Izvor: cardionet.hr http://anksioznost123.blog.hr/2010/02/1627261198/emocionalna-inteligencija.html Wed, 17 Feb 2010 08:57:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1627261198/emocionalna-inteligencija.html http://anksioznost123.blog.hr/2010/02/1627251759/kako-tijelo-reagira-zivot-s-napadajima-panike.html Hvala Ančici H. za link!Ironično, veća si faca ako imaš agresivni ispad ili potegneš pištolj, nego ako kažeš bojim se ZAGREB - Bilo je to sredinom devedesetih, imala sam 24 godine, nesalomljivi entuzijazam i zasluženu diplomu pred nosom kad sam, nakon dosta vremena, posjetila svoju rodnu Glinu. Šetala sam glavnom ulicom, grad je izgledao zastrašujuće, postapokaliptično. Dan je bio sunčan, toliko sunčan da zapravo i nije bio lijep jer je ono jako sunce savršeno osvjetljavalo jezive ruševine. Hodala sam polako, nijemo komunicirajući sa zbrisanim gradom. Možda sam bila nespremna za slike koje su me dočekale, može li čovjek, uostalom, na takvo što ikada biti spreman Najednom žestoki pritisak u grudima. Skvrčila sam se, počela plitko disati. Mišići ruku i nogu su se ukočili, pritisak u prsnom košu postajao je sve veći, sve žešći ... Obuzela me panika, ovo je stanje predinfarkta, a možda i infarkta, ne znam ... bol je postajala nesnošljiva, došla je hitna ... Uslijedile su pretrage, od srca do štitnjače, svekolike, silne, dugotrajne pretrage u kojima se čovjek nauživa straha za tri života i u kojima mi nitko nikada nije rekao to nije srčani udar, ti imaš problem s napadajem panike. 38-godišnja Slađana otvoreno priča o svom problemu za koji, tvrdi, našu javnost treba tek senzibilizirati Prvi put svi pomisle da je srčani udar... Evo, samo od jutros nazvalo me pet ljudi, puni su nedefiniranih strahova. Bojim se izići iz stana, bojim se tramvaja, bojim se života ..., ljudi su očajni i ne znaju što učiniti. Svaki dan mi dolaze na tu temu od čega veliki broj njih pati od napadaja panike - kaže psihijatrica Sandra Ferenčić Ćuk. Napadaj panike, nastavlja, kompleksno je pitanje, najčešće je to zapretena prošlost ili egzistencijalna kriza u kojoj čovjek projicira brigu za budućnost. Cijela okolina je zabrinuta, ljudi su zatrovani negativnim mislima, a kod nekih, tumači psihijatrica, tijelo naprosto povjeruje u negativne misli i automatski aktivira moždano deblo koje mobilizira cijelo tijelo. - Upale se svi alarmi opća opasnost, čovjek reagira kao da ga napada tigar u džungli, a tigra nigdje. Pritom se neki ljudi blokiraju, uzlupa im se srce, počnu se znojiti, grčiti, a drugi uključi mehanizme za bijeg. I jedni i drugi imaju istu želju: samo da to prestane. Tijelo nema kuda, uvjerili ste ga da je sve koma i ono počne raditi protiv sebe. Napadaj panike toliko zna biti neugodan da ljudi misle da je u pitanju moždani ili srčani udar. Treba naglasiti, međutim, da neće doći ni do jednog ni do drugog - pojašnjava psihijatrica Ferenčić Ćuk. Napadaj panike je, kaže, napad aj straha, ljudi to zakompliciraju, a samo sebi trebaju priznati bojim se. - Potpuno je prirodno da se ljudi boje, međutim, ovo doba ljude tjera da stalno moraju biti fit. To je nemoguće i neprirodno, tko je to stalno fit! Naglasak je na vanjskome i materijalnome, unutarnji svijet kao da ne smije postojati i za posljedicu imamo napadaje panike jer se naše unutarnje biće buni - kaže Ferenčić Ćuk. Prava terapija podrazumijeva, kaže, kako naučiti pozitivno misliti. Kad bi svako jutro čovjek pročitao nešto nadahnjujuće, nešto lijepo što pozitivno hrani mentalni sklop, ili poslušao umirujuću glazbu, tijelo bi to prepoznalo. To se, među ostalim, uči na terapiji, pojašnjava psihijatrica. - Nažalost, ekonomska moć ljudi je slaba, od sto ljudi, na terapiji će ih ostati dvadesetak. Drugi razlog je i taj što su ljudi nestrpljivi. Svi želimo brza i laka rješenja, pa ćemo radije dati pramenove ili ugraditi umjetne nokte, nego plaćati psihoterapiju. Ipak, sve više ljudi traži pomoć, ali šute o tome jer znaju da će biti označeni i odbačeni. Dijagnoza nacije je generalna anksioznost, sustav jede svoje ljude, pa ne čude sve češći napadi panike i posttraumatske reakcije. To je strah koji se naglašava preko automatizma mozga. Rješenje je prekid negativnih misli meditacijom, istovremeno se diže povjerenje u život. Od napada straha se ne umire, ali njime se ozbiljno treba pozabaviti jer u tolikom strahu život se pretvara u puku patnju - zaključila je Ferenčić Ćuk. Hodočašće liječnicima Slađana Bukovac, 38-godišnja novinarka i spisateljica, mirnim je glasom ispijajući čaj i povremeno dotičući okvir elegantnih naočala, opisala vlastito iskustvo s prvim, žestokim napadom panike. Njezina je priča trajala godinu i pol dana. Toliko je, naime, hodočastila liječnicima koji joj, kako kaže, zapravo nisu otkrili ništa. Srećom, ubrzo je upoznala jednog starijeg gospodina, psihoterapeuta, s kojim je na terapijama odradila svoju priču i profunkcionirala kroz nekih šest mjeseci. - Da, otvoreno govorim o tome, jer mislim da je to društvu poput našega itekako potrebno. Kod nas ljudi skrivaju probleme psihičke naravi iz dva razloga: prvo zato što smo primitivna sredina u kojoj se bilo kakav psihički problem izjednačava s ludošću, tu dakle nema puno nijansi. Drugi razlog leži u činjenici da u doba neoliberalnog kapitalizma svaka jedinka mora biti savršena. Ne smiješ imati neki nedostatak. Evo, prijavite li se za posao blagajnika, i na pitanje imate li kakvu manu iskreno odgovorite da, ja imam napadaje panike, posao nećete dobiti. To je svima jasno. Svaka jedinka u neoliberalnom kapitalizmu mora biti savršena, što je potpuno neprirodno. I zato svi skrivaju slabosti. Zato svi lažu - tumači Bukovac. Najgore je kod frizera Na psihoterapiji je, kaže, pročešljala teme koje su je morile i koje su joj uzrokovale panične napade: u tom je trenutku studij književnosti i povijesti umjetnosti privodila kraju, trebala je naći posao, rodna Glina bila je u ruševinama, ni Sarajevo kakvog se sjeća, a u kojem je prije rata četiri godine išla u školu, više nije postojalo ... - Nijedan mi toponim više nije bio blizak, poznat ..., kao da gubim svoj svijet, tlo pod nogama. Napadaji panike su učestali do te mjere da sam ih imala četiri, pet dnevno. Organizam je bio istrošen, puno sam smršavjela. Na zadnja četiri ispita, primjerice, tata me pratio do fakulteta, nisam mogla sama. Psihoterapija mi je pomogla, ona pitanje paničnog poremećaja ne rješava do kraja, ali nauči čovjeka živjeti s tim. I danas su mi frizeri i avioni ostali kao neugodna mjesta. Doživljavam ih kao zatvorenu situaciju iz koje čovjek ne može pobjeći, što je preduvjet za napad panike. Zašto frizeri Pa kad vam smoče kosu i napola vas ošišaju, kud ćete takvi! Mene ta, uvjetno rečeno, bezizlazna situacija užasava, panika je logična popratna pojava. Ne pada mi na pamet dati pramenove, to znači satima sjediti kod frizera, mislim da bih umrla - smije se Bukovac. Smeta joj, kaže, činjenica da je u našem društvu bijes prihvatljiviji od straha, strah je, na žalost, prezira vrijedan. - Ironično, veća si faca ako imaš agresivni ispad ili potegneš pištolj, nego ako kažeš bojim se. To je neka konvencija kojoj se ne želim i neću podrediti - uzahnula je spisateljica. Pozna, kaže, hrpu različitih ljudi koji pate od redovitih napada panike, od visoko pozicioniranog menadžera u jednoj uspješoj kompaniji, vozača vučne službe, do vojnika koji je odradio tri misije u Afganistanu. Procjena okoline - Kad je u vojnoj bazi sve je u redu, kad se vrati doma, u mirno okruženje, zaredaju mu napadi panike. Zanimljivo je da se panični napad ne događa zbog konkretne situacije u kojoj se čovjek zateče; ne, on je odgođeni strah neke potisnute traume. Godinama procjenjujem ljude oko sebe, bezbroj ljudi patilo je ili pati od nekog oblika paničnog poremećaja. U vrijeme kad je bilo više fizičkih poslova, bilo je i više psihičkog zdravlja, čini mi se. Što više sjedimo, kao društvo se lošije osjećamo - drži Bukovac. Kroz svoje knjige, kaže, voli provlačiti psihološke teme, pa tako i glavna junakinja u Putnicima, njezinoj poluautobiografiji, pati od paničnog poremećaja. Osim što će više puta ponoviti da je iznimno važno otvoreno govoriti o pitanju o kojem mnogi šute i pate, Bukovac će nekoliko puta naglasiti da je ovako uređen zdravstveni sustav neizmjerno ljuti. - Zbog čega ljudi plaćaju ta silna zdravstvena, dopunska i ne znam koja osiguranja kad sam sustav učestale napade panike građana koji su, ovako ili onako, čak oćutjeli rat, ne doživljava kao problem! Naučila je živjeti s tim Ljudi ne mogu dobiti uputnice za terapiju, svi psihijatri glatko će vas ispratiti riječima za vas nemam vremena i našvrljati broj nekog privatnog biznisa kojeg rijetki sebi mogu priuštiti. Ponudit će vam medikamente koji su, bez adekvatne terapije, neučinkoviti. Čista usluga ionako moćnoj farmaceutskoj industriji - neumoljiva je Bukovac. I danas povremeno dobije onaj neugodni napad panike kada adrenalin zašiba krvnim žilama, a mišići se zgrče kao da ćeš umrijeti, ali zbog njega, kaže, više ne prekida ono što trenutno radi, niti završava na hitnoj. Naučila je s time živjeti. - O tome treba otvoreno govoriti, educirati ljude kako upoznati to neugodno iskustvo. Kad je mogao siroti Darwin koji se cijeli život borio s napadajima, svi možemo - pronicljivo zaključuje spisateljica. Obilaze psihijatre, piju lijekove i meditiraju... Prošle je godine Hugh Grant u jednom intervjuu priznao kako se već godinama bori protiv napadaja panike. Glumac najpoznatiji po ulogama romantičnih zavodnika izjavio je da je taj problem itekako utjecao na njegovu karijeru. Vrhunac krize bio je 2007. godine, kada je Grant snimao film Music and Lyrics u kojem mu je partnerica bila Drew Barrymore. - Nakon snimanja došao sam kući i na svoje računalo nalijepio post-ite s riječima Nemoj više prihvaćati uloge. Za vrijeme snimanja filma imao sam pet jezivih napadaja. Cijelo sam vrijeme bio prepun lorazepama. Nakon dvogodišnje stanke ipak se vratio poslu, a film Did You Hear About The Morgans sa Sarah Jessicom Parker odnedavno se prikazuje kod nas. Grant je intervjuu izjavio i kako je posjetio gotovo svakog psihijatra u Londonu i prošao niz čudnih i zanimljivih terapija. Na kraju mu je pomogla spoznaja da ono što se događa njemu nije nešto rijetko ni nenormalno. - Jedan mi je tip rekao da se napadaji panike događaju kada pretjerano porastu razine prirodnog adrenalina koji trebate za snimanje. Dakle, bude ga previše. Treba duboko disati, smiriti se koliko god možete - savjetovao je Grant. I njegova filmska partnerica Drew Barrymore priznala je kako još od djetinjstva pati od napadaja panike. Štoviše, to joj je u obitelji, jer se s njima bori i njezin otac koji uzima lijekove. Za razliku od njega i Granta, ona nikada nije željela taj problem rješavati tabletama jer joj potiskuju emocije koje su nužne za dobru glumu. Drew, kao i mnogi koji pate od napadaja panike, smatra da ih liječnici ne razumiju i to ozbiljno otežava liječenje. Za mnoge zvijezde glavni je okidač napadaja panike, čini se, crveni tepih. U intervjuu za Vogue 2002. godine Nicole Kidman objasnila je kako navalu panike osjeti čim ugleda fotoaparate. - Ruke mi se počinju tresti, imam problema s disanjem, najradije bih pobjegla - rekla je glumica. Dodala je i da ju je njezin, sada bivši, suprug Tom Cruise umirivao šapćući joj kako je sve u redu. Kako za sada nije pobjegla ni s jednog crvenog tepiha, očito je da je i drugi suprug, Keith Urban, uspješan antidot za napadaje. Na popisu slavnh s ovim problemom našli su se i naizgled nesalomljiva Oprah Winfrey i frajerčina Johnny Depp, a nije zaobišao ni Cher, Nicolasa Cagea i Kim Basinger. Izvor: jutarnji.hr | 20.01.2010 | Autor: Sandra Bolanča http://anksioznost123.blog.hr/2010/02/1627251759/kako-tijelo-reagira-zivot-s-napadajima-panike.html Fri, 12 Feb 2010 14:11:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1627251759/kako-tijelo-reagira-zivot-s-napadajima-panike.html http://anksioznost123.blog.hr/2010/02/1627247830/3d-terapija-lijecenja-straha.html Milijun eura plaćen je uređaj - kocka koju kontrolira kompjuterska tehnologija i koja emitira snimke koje su dokazano, tvrde rumunjski specijalisti, ljekovite.22-godišnja Tinca posljednjih 7 godina pati od straha od visine. Profesor psihologije sa Sveučilišta u Cluju rekao joj je da su joj šanse za 'ozdravljenje' bitno bolje ako se s tim strahom suoči. Nakon 12 seansi liječenja novom 3D metodom Tinca se osjeća kao da bi se mogla popeti na planinu.'Bilo je strašno, imate osjećaj kao da će vas povući u ponor, kao da ćete pasti', opisuje Tinca svoje seanse.Četiri uspravna zida kocke zapravo su ekrani na kojima se emitiraju snimke potrebne za određenu terapiju. Nužno su povezane sa strahom koji muči pacijenta. 3D tehnologija čini da im se sve čini veoma stvarnim. Npr. na golemim ekranima može se simulirati vožnju rollercoasterom. To je metoda kojom se liječi strah od visina.'Najčešći problemi s kojima nam dolaze pacijenti su anksioznost ili depresija', objašnjava psiholog Daniel David.Na svijetu je svega 50 do 60 ovakvih uređaja, a seansa unutar terapije stoji oko 12 do 20 eura. Izvor: dnevnik.hr http://anksioznost123.blog.hr/2010/02/1627247830/3d-terapija-lijecenja-straha.html Wed, 10 Feb 2010 10:33:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1627247830/3d-terapija-lijecenja-straha.html http://anksioznost123.blog.hr/2010/02/1627241633/iritabilni-kolon.html Kolon je naziv za debelo crijevo koje povezuje dio tankog crijeva (ileum) sve do crijevnog izlaza (anus). Debelo crijevo započinje tzv. slijepim crijevom ili cekumom na kojem se nalazi crvuljak (apendix), nastavlja se uzlaznim dijelom debelog crijeva, zatim poprečni kolon i konačno silazni, koji prelazi u sigmu i završava izlazim crijevom (rektum). Sindrom iritabilnog debelog crijeva (kolona) odnosno prenadraženo debelo crijevo, je česta grupa poremećaja; poznat i pod drugim nazivima kao npr. nervozna indigestija, funkcionalna dispepsija, iritabilni kolon, spastički (spastični) kolon te intestinalna neuroza; koji označava kliničku cijelinu koja je karakterizirana kombinacijom sljedećih simptoma: trbušna bol, izmjenjena funkcija crijeva, zatvor (konstipacija) ili proljev (dijareja), hipersekrecija sluznice kolona, dispeptični simptomi (nadutost, mučnina, anoreksija), različiti stupanj anksioznosti ili depresije. Radi se o sindromu koji se javlja kod odraslih osoba, a dvije trećine oboljelih su žene; kod djece je bolest gotovo nepoznata, a kod starijih se dosta rijetko javlja. Neki ovu bolest još nazivaju spastički kolon ili neurogeni proljev. Kraće patogenetsko razmatranje Smatra se da tri glavna čimbenika postaju itekako značajni u nastanku sindroma iritabilnog crijeva: Motorna aktivnost crijeva: Ne postoje poremećaji bilo pokretljivosti ili električne aktivnosti crijeva koje bi bile specifične za ovaj sindrom. Međutim, dosta često se može otkriti predivertikularno oboljenje na osnovu povećena širine cirkularnih mišića sigmoidnog crijeva, povećane segmentacije i nepropulzivnog intraluminalnog tlaka. Motorna aktivnost debelog crijeva (kolona) je nenormalno povećana kod osoba sa bolovima u njemu, npr. poslije objeda, poslije davanja cholecystokinina ili holinergičkih lijekova, ili poslije emocionalnog stresa. Psihološki stres: Većina bolesnika sa sindromom iritabilnog debelog crijeva (kolon) ispoljava smetnje u vrijeme stresa. Poremećaj funkcije debelog crijeva je uobičajena tjelesna manifestacija emocijonalne napetosti. Svima nam je dobro poznato da različiti emocionalni činioci mogu dovesti do promjena u funkciji probavnog sustava. Tako se prilikom javnih nastupa bilo koje priorode (studenti, kantautori, predavači, itd.) pojavljuje suhoća u usnoj duplji, stezanje u grlu; pri psihičkoj napetosti i strahu iznenadni proljev ili gubitak teka; pri neugodnim psihičkim doživljajima mučnina i povraćanje. Prestankom psihičkog podražaja obično nestaju i gore navedene tegobe. Među psihičkim čimbenicima znatnu ulogu imaju i razmirice u obitelji i na radnom mjestu, bolest i smrt u obitelji te rastanak od nje, kao i novčane poteškoće. I psihičke traume iz djetinjstva, napetost u obiteljskom životu, alkoholizam, rastava ili gubitak roditelja ili bračnog partnera, psihička i fizička kažnjavanja, pojave su na koje se često nailazi u anamnezi bolesnika s različitim funkcionalnim promjenama u probavnom sustavu. Dijetalne navike: Prehrana sa malo ostataka može biti predisponirajući čimbenik u nastajanju ovoga sindroma dok uzimanje alkohola te pušenje pogoršavaju već postojeću simptomatologiju. Kod određenih bolesnika treba uzeti mogućnost postojanja laktozne nepodnošljivosti. Kliničke manifestacije oboljenja i postavljanje dijagnoze Od bitne je važnosti da se isključi postojanje organskog oboljenja probavnog sustava kao mogući uzrok ovoga sindroma. Obično anamnestički podaci već ukazuju na nervozu te emocionalne poremećaji; usmjerena pažnja na probavni sustav te navike na klizme i laksativna sredstva, mogu biti prominentne crte. Osim toga postoji jako varijabilan kompleks probavnih smetnji; mučnina i povraćanje, anoreksija, zadah iz usta, nadutost (flatulencija), količni bolovi (prisutni kod skoro svih bolesnika sa ovim sindromom), zatvor ili proljev; histerija ili depresija su nerijetko prisutni. Neki put simptomi se mogu širiti i na grudni koš u vidu bolova i pritiska. Uobičajeno je da se gore navedeni simptomi pogoršaju sa uzimanjem hrane, kao i da tijekom noći bolesnik nema nikakvih smetnji. Treba napomenuti ipak, da noćni proljevi i buđenje bolesnika iz sna, poradi probavnih smetnji, često je rezultat organskog oboljenja crijeva. Kada tražiti liječničku pomoć Ovaj sindrom nije opasan, ali može biti neugodan. Svakako treba provjeriti radi li se o nečem ozbiljnijem. Rutinskim posjetom liječniku utvrdit će se potreba eventualnih pretraga prema vrsti simptoma. Čak i ako pretrage nisu potrebne, liječnik opće prakse može dati savjet ili propisati lijek za uklanjanje tegoba. Pretrage Ne postoje pretrage kojima bi se utvrdilo postojanje sindroma spastičkog kolona. Međutim kako bi se uklonila sumnja na neko drugo oboljenje, liječnik opće prakse može preporučiti krvne pretrage. Drugim bolničkim pretragama kao što su RTG kolona kontrastnim sredstvom - barijeva kaša (upuhivanje zraka i posebne tekućine u crijevo i snimanje rendgenskim zrakama) ili rektoskopija (umetanje posebnog instrumenta u debelo crijevo kroz zadnje crijevo i pregled unutrašnjosti crijeva) isključuje se mogućnost teže bolesti. Prilikom fizikalnog pregleda kod oboljelih se otkriva jedna veća ili manja trbušna bolna osjetljivost duž toka debelog crijeva. Sigmoidoskopijom/kolon-ileoskopijom se mogu otkriti često izraženi spazmi (grčevi), te mukus (sluz) u lumenu (unutrašnjosti) debelog crijeva, a često se može i isprovocirati nastanak simptoma oboljenja. Rendgenskim pretragama probavnog sustava mogu se otkriti promjene u pokretljivosti (motilitetu) crijeva bez nekih drugih evidentnih abnormalnosti. Od laboratorijskih pretraga neophodno je načiniti kompletnu krvnu sliku te pregled stolice na okultno krvarenje, te isključiti eventualnu prisutnost infestacije parazitima te infekcije bakterija patogenih sojeva. Liječenje Jedan od najvažniji aspekta u tretmanu ovoga sindroma je razuvjeravanje pacijenta da se ne radi niokakvom teškom i organskom oboljenju. Liječenje ovoga stanja je dosta komplicirano te zahtijeva mnogo strpljenja od strane bolesnika kao i od samog liječnika. Liječnik treba protumačiti bolesniku bit ovog oboljenja te ga upozoriti da njegove teškoće nisu posljedica neke organske bolesti, te da ga oslobodi straha od raka ili ulceroznog kolitisa. Dijeta: Ne postoji jednostavna i jedinstvena dijeta koja se može primjeniti na sve bolesnike sa ovim sindromom. Dijetalna prehrana ne smije biti prestoga i mora biti sastavljena tako da ni količinski ni kakvoćom ne izazove preveliku motornu i sekretornu aktivnost probavnog sustava. Neki bolesnici dobro reagiraju na povećanje celuloznih vlakana u prehrani. Gruba je pogreška ako bolesnik sa zatvorom (opstipacijom) izbjegava ili isključuje iz prehrane povrće i voće, jer su ti sastavni dijelovi prehrane najbolji podražaj crijevne peristaltike. Isključivanje mlijeka i mliječnih proizvoda može dovesti do znatnog poboljšanja simptoma, kod nekih bolesnika. Potrebno je izbjegavati: kavu, cigarete, grah, grašak, bob, gazirana pića, umjetna sladila. Prehrana koju koristite treba biti bogata celulozom, kruh s više posija, više cerealija, voća i povrća. Osobne navike: Od velike je važnosti uzimanje hrane u određeno vrijeme, adekvatno spavanje te tjelovježbanje i relaksacija. Po mogućnosti trebalo bi da se znatno ograniči pušenje i uživanje kofeina i alkohola. Psihoterapija: Kao što je već gore napomenuto, od velike je važnosti umiriti bolenika te kada se dijagnoza postavi, razuvjeriti ga da ne boluje od nekog organskog oboljenja koje bi moglo biti uzrok njegovih tegoba. Potrebno je analizirati sve one čimbenike koji su doveli do pojave ovoga sindrome i pokušati da ih bolesnik savlada ili ukloni. Anksiozna stanja i depresiju treba liječiti na adekvatan način. Simptomatski tretman: U liječenju ovoga sindroma koriste se spasmolitici, antidijarojici (ukoliko su prisutni proljevi), sedativi te antidepressivi. Biljni mucilogeni (Metamucil) mogu biti od koristi u regulaciji zatvora (opstipacije), izbjegavajući tako jake nadražujuće laksative, mada je dosta korisnije pribjeći jednoj zdravoj dijeti integriranoj sa dobrom dozom fizičke aktivnosti. Izvor: garevac.org | plivazdravlje.hr http://anksioznost123.blog.hr/2010/02/1627241633/iritabilni-kolon.html Sat, 06 Feb 2010 19:15:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1627241633/iritabilni-kolon.html http://anksioznost123.blog.hr/2010/01/1627200956/flunirin-fluoksetin.html Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:http://lijekovi-lijecenje.blog.hrUPUTSTVO ZA PACIJENTAPre upotrebe pažljivo pročitajte ovo uputstvo!Uputstvo sačuvajte. Možda ćete želeti ponovo da ga pročitate.Ako imate dodatnih pitanja, obratite se lekaru ili farmaceutu.Ovaj lek je propisan lično Vama i ne smete ga dati drugome. Drugome ovaj lek može da škodi čak i ako ima znake bolesti slične Vašim. Zaštićen naziv leka, jačina leka, farmaceutski oblik: FLUNIRIN 20 mg, kapsula, tvrda Nezaštićeno, generičko ime: fluoksetin Sadržaj aktivnih supstanci : 1 kapsula sadrži 20 mg fluoksetina u obliku fluoksetin-hidrohlorida Sadržaj pomoćnih supstanci: Laktoza,monohidrat; celuloza, mikrokristalna; krospovidon; magnezijum-stearat;želatin; žuti gvožđe (III)-oksid (E 172); crni gvožđe (III)-oksid (E172); titan-dioksid (E 171); boja Indigo carmine (E 132); prečišćenavoda. Mastilo: šelak; crni gvožđe (III)-oksid (E 172); propilenglikol (E1520). Naziv i adresa nosioca dozvole za stavljanje u promet: GALENIKA a.d., Batajnički drum b.b., 11080 Beograd, Srbija Naziv i adresa proizvođača: GALENIKA a.d., Batajnički drum b.b., 11080 Beograd, Srbija1.ŠTA JE LEK FLUNIRIN I ČEMU JE NAMENJEN FLUNIRIN je lek iz grupe inhibitora preuzimanja serotonina i koristi se u terapiji depresivnih, opsesivno-kompulsivnih poremećaja i bulimije nervoze. FLUNIRIN se može primenjivati kod dece i adolescenata 8-18 godina za terapiju velikih depresivnih epizoda (uz psihoterapiju), samo ukoliko nije ostvaren pozitivan efekat posle 4-6 sesija psihoterapije.Ime leka : Farmaceutski oblik: Jačina: Pakovanje: Broj rešenja i datum: FLUNIRIN Kapsula, tvrda 20 mg 3 blistera (30 kapsula) 2934/2007/12 od 29.11.1007. SASTAVFarmaceutski oblik i sadržaj: Kapsula, tvrda 1 kapsula sadrži 20 mg fluoksetina u obliku fluoksetin-hidrohlorida.IZGLEDTvrde neprovidne želatinske kapsule N3, žutozelenog tela i maslinasto zelene kapice. Na telu kapsule odštampano je 20, a na kapici kapsule FLE.KAKO LEK FLUNIRIN DELUJEFLUNIRIN deluje antidepresivno tako što selektivno inhibira preuzimanje serotonina u presinaptičke nervne završetke, što za posledicu ima pojačanje dejstva serotonina u centralnom nervnom sistemu.KADA SE LEK FLUNIRIN UPOTREBLJAVAFLUNIRIN se upotrebljava u terapiji velikih depresivnih epizoda, opsesivno-kompulsivnih poremećaja i bulimije nervoze (patološke proždrljivosti). FLUNIRIN se može primenjivati kod dece i adolescenata 8-18 godina za terapiju velikih depresivnih epizoda samo ukoliko nije ostvaren pozitivan efekat posle 4-6 sesija psihoterapije i ako je to u najboljem interesu za pacijenta. Obavezan je nastavak psihoterapije i pažljivo praćenje pacijenta za sve vreme davanja leka2.ŠTA TREBA DA ZNATE PRE NEGO ŠTO UZMETE LEK FLUNIRIN Upozorite lekara ako uzimate druge lekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosetljivi ste na lekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.LEK FLUNIRIN SE NE SME KORISTITIFLUNIRIN ne smete uzimati ako ste preosetljivi na fluoksetin ili bilo koji drugi sastojak leka i ako istovremeno uzimate lek iz grupe inhibitora monoamino oksidaze (inhibitori MAO). U slučaju netolerancije na neke od šećera, obratite se Vašem lekaru pre upotrebe ovog leka jer se u njegovom sastavu nalazi laktoza.UPOZORENJA I MERE OPREZA Nemojte uzeti lek i recite Vašem lekaru ili apotekaru ukoliko: ste nekada imali (ili mislite da ste imali) sitnozrnasti osip ili alergiju na fluoksetin ili bilo koji drugi sastojak leka. Alergija podrazumeva sitnozrnasti osip, svrab, otečeno lice ili usne, ili osećaj nedostatka vazduha. uzimate (ili ste uzimali u periodu od najmanje poslednje dve nedelje) neki lek iz grupe inhibitora monoamino oksidaze (takođe poznati kao inhibitori MAO).Terapiju lekom FLUNIRIN možete započeti tek dve nedelje posle prestanka uzimanja ireverzibilnih inhibitora MAO, a već sledećeg dana po prestanku uzimanja tzv. reverzibilnih inhibitora MAO (moklobemid). Nemojte uzimati bilo koji inhibitor MAO najmanje pet nedelja posle prestanka uzimanja leka FLUNIRIN. Lekovi iz grupe inhibitora MAO su selegilin, moklobemid, fenelzin, tranilcipromin ili izokarboksazid. Takođe recite Vašem lekaru ili apotekaru ukoliko: bolujete od epilepsije ili ste nekada imali epileptični napad; ako dobijete napad odmah se javite lekaru,ste bolovali od manije u prošlosti; ukoliko imate maničnu epizodu odmah se javite lekaru, terapija flunirinom možda treba biti prekinuta, imate dijabetes (može biti potrebna modifikacija doze insulina ili druge antidijabetične terapije), imate probleme sa jetrom ili srcem, ste starija osoba i uzimate neki diuretik, ste na elektro-konvulzivnoj terapiji, imate poremećaj krvarenja u anamnezi, ili uzimate lek koji utiče na zgrušavanje krvi, imate misli o samopovređivanju i samoubistvu. Simptomi depresije uključuju misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Potrebno je 3-4 nedelje da lek ispolji pun antidepresivni efekat. Moguće je da se simptomi depresije pojačaju u prvih nekoliko nedelja terapije. Neke grupe pacijenata imaju povećan rizik: mlađe odrasle osobe (starosti 18-29 godina), ili osobe koje su prethodno imale misli o samoubistvu ili da na neki drugi način naškode sebi. Odmah se javite Vašem lekaru ili idite do najbliže zdravstvene ustanove ukoliko Vam se jave bilo koje uznemirujuće misli ili iskustva, za vreme početnog ili bilo kog drugog perioda uzimanja leka.Ukoliko dobijete neobjašnjivo visoku temperaturu, mišićnu ukočenost ili tremor (drhtavicu), postanete konfuzni i/ili iritabilni (razdražljivi), možda je došlo do pojave tzv. serotonergičkog sindroma. Iako se ovaj sindrom javlja jako retko, može dovesti do stanja koja ugrožavaju život, zato je neophodno da, ukoliko se ovi simptomi pojave, odmah obustavite primenu leka i javite se Vašem lekaru.Upotreba kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina (8-18 godina)Ukoliko pacijenti mlađi od 18 godina koriste FLUNIRIN, može doći do neželjenih dejstava u vidu suicidnih misli, pokušaja samoubistva i agresivnosti. Lekar može prepisati FLUNIRIN mlađima od 18 godina za terapiju velikih depresivnih epizoda samo ukoliko nije ostvaren pozitivan efekat posle 4-6 sesija psihoterapije i ako proceni da je to u najboljem interesu za pacijenta. Obavezan je nastavak psihoterapije i pažljivo praćenje pacijenta za sve vreme davanja leka. Ukoliko se ova neželjena dejstva jave, odmah obavestite Vašeg lekara. FLUNIRIN se ne sme davati za terapiju drugih poremećaja, osim za terapiju depresije. Ukoliko posle 9 nedelja ne dođe do poboljšanja, terapiju treba prekinuti. FLUNIRIN se ne sme koristiti za terapiju dece mlađe od 8 godina.UZIMANJE LEKA FLUNIRIN SA HRANOM ILI PIĆIMAUzimanje hrane i bezalkoholnih pića ne utiče na dejstvo leka.PRIMENA LEKA FLUNIRIN U PERIODU TRUDNOĆE I DOJENJA Pre nego što počnete da uzimate neki lek, posavetujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom.Recite Vašem lekaru ili apotekaru ako ste trudni ili mislite da ste trudni ili planirate trudnoću. Takođe recite ukoliko dojite ili to tek treba da počnete. Iako podaci ne ukazuju na povećan rizik u trudnoći, lek se mora primeniti sa posebnim oprezom, posebno u kasnoj trudnoći, ili neposredno pre porođaja, zbog moguće pojave neželjenih efekata kod novorođenčadi u vidu razdražljivosti, drhtanja, mišićne slabosti, upornog plača, teškoća pri sisanju ili spavanju. FLUNIRIN se izlučuje putem mleka i može dovesti do neželjenih dejstava kod novorođenčadi. Lek se može primeniti tokom dojenja samo ako je to neophodno, a lekar može prepisati manju dozu leka. UTICAJ LEKA FLUNIRIN NA UPRAVLJANJE MOTORNIM VOZILIMA I RUKOVANJE MAŠINAMAPostoji mogućnost da lek utiče na Vaše psihomotorne sposobnosti. Ne upravljajte motornim vozilom i mašinama dok se ne uverite da vaše psihomotorne sposobnosti nisu umanjene.VAŽNE INFORMACIJE O NEKIM SASTOJCIMA LEKA FLUNIRINU slučaju netolerancije na neke od šećera, obratite se Vašem lekaru pre upotrebe ovog leka jer se u njegovom sastavu nalazi laktozaPRIMENA DRUGIH LEKOVAImajte u vidu da se ove informacije mogu odnositi i na lekove koje više ne pijete, kao i na lekove koje planirate da uzimate u budućnosti.Obavestite svog lekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lek, uključujući i lek koji se nabavlja bez lekarskog recepta.Istovremena primena FLUNIRIN-a i inhibitora MAO je kontraindikovana. Nemojte uzimati bilo koji inhibitor MAO najmanje pet nedelja posle prestanka uzimanja FLUNIRIN-a. Lekovi iz grupe inhibitora MAO su selegilin, moklobemid, fenelzin, tranilcipromin ili izokarboksazid. Terapiju FLUNIRIN-om možete započeti tek dve nedelje posle prestanka uzimanja ireverzibilnih inhibitora MAO, a već sledećeg dana po prestanku uzimanja tzv. reverzibilnih inhibitora MAO (moklobemid). Recite Vašem lekaru ili apotekaru ukoliko uzimate ili ste nedavno uzimali neki drugi lek.Takođe recite lekaru ukoliko ste uzimali neki lek u poslednjih pet nedelja. Ovde spadaju i aspirin i nesteroidni antiinflamatorni lekovi (npr. ibuprofen) koji se mogu nabaviti i bez lekarskog recepta. Fluoksetin može da utiče na to kako neki lekovi deluju. Ovde spadaju: litijum, triptofan, haloperidol, hlorpromazin, klozapin, alprazolam (ovi lekovi se koriste u terapiji depresije, anksioznosti i drugih mentalnih poremećaja), tramadol (analgetik) ili sumatriptan (lek protiv migrene), flekainid ili enkainid (lekovi za poremećaje srčanog rada), karbamazepin ili fenitoin (anti-epileptici), triciklični antidepresivi (npr. imipramin, dezipramin i amitriptilin), propranolol ili metoprolol (lekovi za povišen krvni pritisak) ili varfarin (antikoagulans). Druge lekove uzimajte samo ukoliko Vaš lekar smatra da su bezbedni za Vas. Ne treba da počnete da uzimate kantarion ukoliko već uzimate fluoksetin.Ukoliko ste već započeli terapiju kantarionom a započeli ste i sa primenom fluoksetina, prestanite sa uzimanjem kantariona i recite to Vašem lekaru pri prvoj sledećoj poseti.3.KAKO SE UPOTREBLJAVA LEK FLUNIRINUkoliko mislite da FLUNIRIN suviše slabo ili jako deluje na Vaš organizam, obratite se lekaru ili farmaceutu.Zavisno od bolesti od koje bolujete Vaš lekar će savetovati sledeće: Depresija: u početku 20 mg (jedna kapsula) na dan. Vaš lekar može povećati dozu tri do četiri nedelje kasnije ako je to neophodno, eventualno do 60 mg (tri kapsule) na dan. Doza mora biti povećana postepeno kako bi dobili najmanju efektivnu dozu. Možda se nećete odmah osećati bolje, to je zato što je potrebno nekoliko nedelja da lek ispolji pun antidepresivni efekat. Terapija mora biti sprovedena najmanje 6 meseci. Bulimija nervoza: 60 mg (tri kapsule) na dan.opsesivno-kompulsivni poremećaji: 20 - 60 mg (jedna do tri kapsule) na dan, zavisno od preporuke lekara. Ukoliko ne dođe do poboljšanja simptoma u toku 10 nedelja, nastavak terapije treba pažljivo razmotriti.Deca i adolescenti do 18 godinaLekar može prepisati FLUNIRIN za terapiju depresije mlađima od 18 godina samo ukoliko nije ostvaren pozitivan efekat posle 4-6 sesija psihoterapije i ako proceni da je to u najboljem interesu za pacijenta.Lek se primenjuje samo uz psihoterapiju. Neophodno je pažljivo praćenje pacijenta za sve vreme dok terapija traje. Početna doza trebalo bi da iznosi 10 mg na dan (u vidu oralne suspenzije), a nedelju do dve nedelje kasnije Vaš lekar može povećati dozu na 20 mg (jedna kapsula) na dan. Kod dece sa manjom telesnom masom potrebno je razmotriti primenu manjih doza. Kod dece, kod koje je postignut željeni terapijski odgovor, nakon 6 meseci od početka terapije treba razmotriti potrebu dalje primene leka. Ukoliko posle 9 nedelja ne dođe do poboljšanja, terapiju treba prekinuti. Sigurnost hronične terapije duže od 19 nedelja nije utvrđena. Ukoliko ste starija osoba, doza mora biti pažljivo određena, a dnevna doza ne bi trebalo da prelazi 40 mg.Maksimalna doza je 60 mg dnevno. Ukoliko imate oštećenu funkciju jetre, lekar može prepisati manju dozu leka, ili Vam savetovati da koristite lek svaki drugi dan. Možda se nećete odmah bolje osećati pošto počnete da uzimate lek za depresiju. To je zbog toga što poboljšanje simptoma depresije može da nastane tek posle prvih nekoliko nedelja terapije. Važno je da kontinuirano uzimate lek sve dok Vaš lekar ne odredi da više ne treba da ga uzimate. Iako Vam se čini da se osećate bolje, nemojte prestati sa uzimanjem leka sve dok ne konsultujete Vašeg lekara. Uvek sebi obezbedite dovoljne količine leka kako ne biste ostali bez njega. Uvek se držite uputstva Vašeg lekara o doziranju. Nikada ne uzimajte veću dozu od one koju Vam je lekar propisao. Kapsule progutajte sa malo vode. Lek možete ali ne morate uzimati sa hranom, što zavisi od Vas. Ne uzimajte alkohol dok ste na terapiji fluoksetinom. Na kraju terapije Vaš lekar će Vas uputiti kako da postepeno ukinete lek-u toku 1 do 2 nedelje.Kod većine pacijenata, simptomi pri postepenom ukidanju terapije fluoksetinom su blagi, i obično nestaju za nekoliko nedelja. Ukoliko po završetku terapije osetite neki od simptoma, obratite se lekaru. AKO JE PACIJENT UZEO VIŠE LEKA FLUNIRIN NEGO ŠTO JE TREBALO Ukoliko ste uzeli veću dozu leka FLUNIRIN nego što bi trebalo, odmah razgovarajte sa Vašim lekarom ili farmaceutom! AKO JE PACIJENT ZABORAVIO DA UZME LEK FLUNIRIN Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomestite to što ste preskočili da uzmete lek! Ukoliko ste propustili da uzmete jednu dozu leka, ne brinite. Uzmite sledeću dozu naredni dan u uobičajeno vreme. AKO PACIJENT NAGLO PRESTANE DA UZIMA LEK FLUNIRIN Ukoliko naglo prestanete da uzimate lek može doći do sledećih pojava:vrtoglavica, osećaj mravinjanja po koži, poremećaj sna (uključujući nesanicu i intenzivne snove), osećaj neuobičajenog umora ili slabosti, uznemirenost, osećaj iracionalnog straha, mučnina i/ili povraćanje,drhtavica i glavobolja. 4.MOGUĆA NEŽELJENA DEJSTVAKao i svi lekovi, i FLUNIRIN može imati neželjena dejstva. Ukoliko Vam se na koži pojavi sitnozrnasti osip ili alergijske reakcije kao što su svrab, otok usana/jezika ili zviždanje u plućima/kratkoća daha, odmah prestanite sa uzimanjem leka i obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu. Ukoliko osetite nemir odnosno ne možete da sedite ili stojite u miru možda imate stanje koje se naziva akatizija. Povećanje doze, u ovom slučaju, može doprineti da se osećate još gore. Ukoliko se ovako osećate, odmah se javite Vašem lekaru. Odmah recite Vašem lekaru ako Vaša koža postane crvena, a zatim počnu da se javljaju mehuri po njoj i počne da se ljušti. Ova pojava je inače veoma retka. Kod nekih pacijenata se može javiti: kombinacija simptoma koju čine neobjašnjiva visoka temperatura, ubrzano disanje, znojenje, krutost mišića, konfuzija, ekstremna agitacija ili pospanost (retko); osećaj slabosti, pospanost ili konfuzija (uglavnom kod starijih osoba koji su na terapiji diureticima); produžena i bolna erekcija; iritabilnost i ekstremna agitacija. Ukoliko se pojavi neko od navedenih neželjenih efekata odmah se javite Vašem lekaru. Ukoliko Vam se javi neki od sledećih neželjenih efekata, a ujedno Vas uznemirava ili traje neko vreme, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu:Telo kao celina: jeza, osetljivost na sunčevu svetlost, gubitak telesne mase. Digestivni sistem: proliv, bolovi u stomaku, povraćanje, loše varenje, smetnje gutanja ili promene ukusa ili suvoća usta. Retko, može doći do poremećaja testova funkcije jetre, a veoma retko hepatitis. Nervni sistem: glavobolja, problemi sa snom ili neobični snovi, vrtoglavica, slab apetit, osećaj umora, euforija, nekontrolisani pokreti, grčevi, ekstremni nemir, halucinacije, konfuzija, agitacija, anksioznost (neobjašnjiv osećaj straha), nervoza, poremećena koncentracija i tok misli, panični napadi ili misli o samoubistvu ili samopovređivanju. Poremećaji urogenitalnog i reproduktivnog sistema: teškoće pri mokrenju, češće mokrenje, poremećaj seksualne sposobnosti, lučenje mleka. Respiratorni sistem: bol u grlu, kratkoća disanja. Poremećaji funkcije pluća, uključujući i razne zapaljenjske procese i fibrozu, retko se javljaju. Ostalo: gubitak kose, zevanje, nejasno viđenje, neobjašnjena pojava modrica ili krvarenja, znojenje, naleti crvenila, osećaj vrtoglavice u stojećem položaju, bolovi u zglobovima ili mišićima, snižene koncentracije natrijuma u krvi. Većina ovih pojava nije zabrinjavajuća i nestaje posle prvih nekoliko nedelja uzimanja leka. Deca i adolescenti (8-18 godina): agresivnost i pojačane misli o samopovređivanju; moguć je usporen rast i seksualno sazrevanje.5.KAKO ČUVATI LEK FLUNIRIN ROK UPOTREBE3 godine Lek se ne sme koristiti posle isteka roka upotrebe označenog na pakovanju!ČUVANJE Držati lek FLUNIRIN van domašaja dece!Čuvati na temperaturi do 30C, u originalnom pakovanju. REŽIM IZDAVANJA LEKA Lek se može izdavati samo uz lekarski recept (R). POSEBNE MERE UNIŠTAVANJA NEUPOTREBLJENOG LEKA ILI OSTATKA LEKA Neupotrebljeni lek se uništava u skladu sa važećim propisima. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA Decembar, 2007. (Izvor: www.galenika.rs) http://anksioznost123.blog.hr/2010/01/1627200956/flunirin-fluoksetin.html Tue, 19 Jan 2010 21:06:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1627200956/flunirin-fluoksetin.html http://anksioznost123.blog.hr/2010/01/1627200913/ksalol-alprazolam.html Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:http://lijekovi-lijecenje.blog.hrUPUTSTVO ZA PACIJENTAPre upotrebe pažljivo pročitajte ovo uputstvo! Uputstvo sačuvajte. Možda ćete želeti ponovo da ga pročitate. Ako imate dodatnih pitanja, obratite se lekaru ili farmaceutu.Ovaj lek je propisan lično Vama i ne smete ga dati drugome. Drugome ovaj lek može da škodi čak i ako ima znake bolesti slične Vašim. Zaštićen naziv leka, jačina leka, farmaceutski oblik: KSALOL, 0,25 mg, tableta KSALOL, 0,5 mg, tableta KSALOL, 1 mg, tableta Sadržaj aktivnih supstanci : 1 tableta sadrži 0,25 mg alprazolama1 tableta sadrži 0,5 mg alprazolama1 tableta sadrži 1 mg alprazolama Sadržaj pomoćnih supstanci: KSALOL 0,25 mg: laktoza, monohidrat; kukuruzni skrob; povidon; celuloza, mikrokristalna; magnezijum-stearat KSALOL 0,5 mg: laktoza, monohidrat; kukuruzni skrob; povidon; bojaSunset Yellow Lake (E 110); celuloza, mikrokristalna;magnezijum-stearatKSALOL 1 mg: laktoza, monohidrat; kukuruzni skrob; povidon; bojaIndigotine Lake (E 132); celuloza, mikrokristalna; magnezijum-stearat Naziv i adresa nosioca dozvole za stavljanje u promet: GALENIKA a.d., Batajnički drum b.b., 11080 Beograd, Srbija Naziv i adresa proizvođača: GALENIKA a.d., Batajnički drum b.b., 11080 Beograd, Srbija1.ŠTA JE LEK KSALOL I ČEMU JE NAMENJEN Ime leka : Farmaceutski oblik: Jačina: Pakovanje: Broj rešenja i datum: KSALOL Tableta 0,25 mg 2 blistera (30 tableta) 1434/2007/12 od 05.07.2007. KSALOL Tableta 0,5 mg 2 blistera (30 tableta) 1435/2007/12 od 05.07.2007. KSALOL Tableta 1 mg 2 blistera (30 tableta) 1436/2007/12 od 05.07.2007. SASTAVFarmaceutski oblik i sadržaj:1 tableta sadrži 0,25 mg alprazolama 1 tableta sadrži 0,5 mg alprazolama1 tableta sadrži 1 mg alprazolamaIZGLEDOkrugle bikonveksne tablete od 0,25 mg bele do žućkastobele boje.Okrugle bikonveksne tablete od 0,5 mg svetlonarandžaste boje.Okrugle bikonveksne tablete od 1 mg svetloplave boje. KAKO LEK KSALOL DELUJEKSALOL je lek koji smanjuje osećaj strepnje, uznemirenosti (anksioznosti) i napetosti.KADA SE LEK KSALOL UPOTREBLJAVAKSALOL tablete se upotrebljavaju za lečenje anksioznosti i anksioznosti udružene sa depresijom. Tablete KSALOL su samo za kratkotrajnu upotrebu.2. ŠTA TREBA DA ZNATE PRE NEGO ŠTO UZMETE LEK KSALOLUpozorite lekara ako uzimate druge lekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosetljivi ste na lekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.LEK KSALOL SE NE SME KORISTITINe uzimajte KSALOL u slučaju da imate:miasteniju gravis,tešku respiratornu insuficijenciju,sindrom apneje u snu,teško oštećenje jetre,preosetljivost na benzodiazepine ili bilo koji sastojak tablete.U slučaju netolerancije na neke od šećera, obratite se svome lekaru pre upotrebe ovog leka jer sadrži laktozu.UPOZORENJA I MERE OPREZA Pre primene leka, obavestite svog lekara ukoliko imate plućnu bolest (hroničnu respiratornu insuficijenciju), oboljenje jetre ili imate neko psihijatrijsko oboljenje. Benzodiazepine ne treba koristiti same za lečenje depresije ili anksioznosti udružene sa depresijom. Obavezno obavestite svoga lekara ako konzumirate alkohol ili ste bili zavisni od alkohola ili lekova! Ne uzimajte KSALOL duže nego što Vam je propisano. Duža primena KSALOL-a može da dovede do razvoja tzv. fizičke i psihičke zavisnosti. Prilikom naglog prekida terapije postoji opasnost od razvoja apstinencijalnih simptoma. Može da se javi glavobolja, nesanica, bol u mišićima, prekomerna uznemirenost, napetost, konfuzija i razdražljivost. U teškim slučajevima mogući su i mišićni grčevi, povraćanje, znojenje i konvulzije. Rizik od nastanka apstinencijalnih simptoma je veći kada se lečenje naglo prekine, pa je dozu potrebno postepeno smanjivati za najviše 0,5 mg svaka tri dana. UZIMANJE LEKA KSALOL SA HRANOM ILI PIĆIMAKonzumiranje alkohola utiče značajno na dejstvo KSALOL tableta! Pacijenti ne treba da uzimaju alkohol istovremeno sa lekom jer se dejstvo leka time znatno pojačava. Uzimanje hrane ne utiče značajno na dejstvo KSALOL tableta. PRIMENA LEKA KSALOL U PERIODU TRUDNOĆE I DOJENJA Pre nego što počnete da uzimate neki lek, posavetujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom.Ne preporučuje se primena KSALOL tableta tokom trudnoće, osim ukoliko to nije krajnje neophodno, što će proceniti Vaš lekar. Benzodiazepini prolaze u mleko. Žene koje doje ne treba da uzimajuKSALOL.UTICAJ LEKA KSALOL NA UPRAVLJANJE MOTORNIM VOZILIMA I RUKOVANJE MAŠINAMAMoguć je uticaj leka na psihofizičke sposobnosti.Potrebne su mere opreza tokom uzimanja leka, ukoliko upravljate motornim vozilom ili mašinama.VAŽNE INFORMACIJE O NEKIM SASTOJCIMA LEKA KSALOLU slučaju netolerancije na neke od šećera, obratite se svome lekaru pre upotrebe leka jer sadrži laktozu. Kod upotrebe KSALOL tableta 0,5 mg mogu se javiti alergijske reakcije jer sadrži boju Sunset Yellow Lake (E110). PRIMENA DRUGIH LEKOVAImajte u vidu da se ove informacije mogu odnositi i na lekove koje više ne pijete, kao i na lekove koje planirate da uzimate u budućnosti. Obavestite svog lekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lek, uključujući i lek koji se nabavlja bez lekarskog recepta.Pre nego što počnete da uzimate KSALOL, potrebno je da kažete svome lekaru ako uzimate sledeće lekove:depresore centralnog nervnog sistema (alkohol, antipsihotici, hipnotici, anksiolitici/sedativi, antidepresivi, narkotički analgetici, antiepileptici, anestetici i sedativni antihistaminici), lekove protiv gljivica (ketokonazol),nefazodin, fluvoksamin, cimetidin, fluoksetin, propoksifen, oralne kontraceptive, sertralin, diltiazem, eritromicin, ritonavir.3.KAKO SE UPOTREBLJAVA LEK KSALOLUkoliko mislite da lek KSALOL suviše slabo ili jako deluje na Vaš organizam, obratite se lekaru ili farmaceutu.Lek se upotrebljava oralno. Vaš lekar će Vam propisati odgovarajuću dozu u zavisnosti od prirode Vaše bolesti, odgovora na terapiju, starosti i telesne težine, i posavetovaće Vas koliko dugo da uzimate KSALOL. Uobičajena početna doza je 0,25-0,5 mg, tri puta dnevno, koja se, ukoliko je potrebno, može povećati najviše do 3 mg dnevno (podeljeno u više doza). Ukoliko ste stariji, ili slabijeg zdravstvenog stanja zato što bolujete od drugih bolesti, npr. imate problema sa plućima, bubrezima ili jetrom, Vaš doktor će početi sa nižim dozama (0,25 mg, dva do tri puta na dan). Dozu će polako povećati, ako bude potrebno i ako nema neželjenih efekata.Ako se doza povećava, uobičajeno je da se prvo poveća noćna, pa dnevnadoza. Ako lek dovodi do neželjenih efekata, Vaš lekar će možda smanjitidozu. AKO JE PACIJENT UZEO VIŠE LEKA KSALOL NEGO ŠTO JE TREBALO Ukoliko ste uzeli veću dozu leka KSALOL-a nego što bi trebalo, odmah razgovarajte sa Vašim lekarom ili farmaceutom! AKO JE PACIJENT ZABORAVIO DA UZME LEK KSALOL Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomestite to što ste preskočili da uzmete lek! Ukoliko ste zaboravili da uzmete jednu dozu leka, uzmite lek čim se setite.Ukoliko je blizu vreme za sledeću, izostavite zaboravljenu, i uzmite sledeću dozu u uobičajeno vreme. Ako ne možete da se setite da li ste uzeli lek, ne uzimajte još jednu tabletu, zbog toga što možete da uzmete greškom previše tableta. AKO PACIJENT NAGLO PRESTANE DA UZIMA LEK KSALOLU slučaju duže primene, nagli prekid terapije može dovesti do pojave apstinencijalnih simptoma. Mogu se javiti glavobolja, nesanica, bol u mišićima, prekomerna uznemirenost, napetost, konfuzija i razdražljivost. U teškim slučajevima mogući su i mišićni grčevi, povraćanje, znojenje i konvulzije. 4.MOGUĆA NEŽELJENA DEJSTVA Kao i svi drugi lekovi, i KSALOL može izazvati neželjene reakcije. Ako se jave neke od sledećih neželjenih reakcija prestanite sa uzimanjem leka i javite se lekaru: nemir ne možete da se usredsredite ni na šta; vrlo ste uzbuđeni, sa mogućim izlivima agresije; bes - izuzetna ljutnja kada gubite kontrolu nad sobom, razdražljivost lako Vas iznerviraju stvari, koje inače ne bi; pogrešna mišljenja i uverenja možete da počnete da verujete u stvari, ili mislite o stvarima, koje očigledno nisu istinite; halucinacije vidite ili čujete stvari koje nisu istinite, dok ste budni; gubitak pamćenja; ozbiljna sedacija i poremećaj koordinacije stanje slično onom kod konzumiranja previše alkohola;žutica žuta prebojenost kože ili beonjača. Pored ovih, mogu se javiti sledeći neželjeni efekti:pospanost, umor, mišićna slabost, otežan govor, zamagljen vid ili dvostruke slike, nedostatak koordinacije i trapavost, smanjena pažnja ili nedostatak koncentracije, konfuzija, promena težine, gastrointestinalni poremećaji kao što su mučnina, povraćanje, dijareja, bol u stomaku i suva usta, osipi po koži, otežano mokrenje, glavobolja, vrtoglavica, nepravilni menstrualni ciklusi, povećanje ili smanjenje seksualne želje.5. KAKO ČUVATI LEK KSALOL ROK UPOTREBE3 godine Lek se ne sme koristiti posle isteka roka upotrebe označenog na pakovanju!ČUVANJEDržati lek KSALOL van domašaja dece!Čuvati u originalnom pakovanju. REŽIM IZDAVANJA LEKA Lek se može izdavati samo na lekarski recept (R). POSEBNE MERE UNIŠTAVANJA NEUPOTREBLJENOG LEKA ILI OSTATKA LEKA Neupotrebljeni lek se uništava u skladu sa važećim propisima. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA Maj, 2007.Izvor: www.galenika.rs http://anksioznost123.blog.hr/2010/01/1627200913/ksalol-alprazolam.html Tue, 19 Jan 2010 20:52:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1627200913/ksalol-alprazolam.html http://anksioznost123.blog.hr/2010/01/1627194868/osamljenost.html Ovdje donosim nekoliko ulomaka iz knjige Osamljenost dr. Tonyja Lakea koji su mi se učinili zanimljivima: ... 3. SRAMEŽLJIVOST Sramežljivost obično pogoršava osamljenost. Prema tome, prvi je korak: dopustite ljudima da vam pokažu kako vas razumiju i kako vam žele pomoći. Pomaže i ako priznamo da smo sramežljivi. Razmišljajte o tome ovako: ako se bojite visina, a morate prijeći visoki, uski most, najviše će vam pomoći osoba koja se i sama boji i uspije prevladati svoj strah da bi vama pomogla. No, morate priznati da se bojite kako bi i ta osoba to priznala vama. Nađite nekog starijeg i osjetljivijeg i jednostvano mu priznajte, mirno i bez uzrujavanja, u čemu je problem. Kad se poslije nađete na npr. zabavi, sjednite pokraj takve osobe i ostanite u njezinu društvu dok ne steknete samopouzdanje i ne počnete sami uživati u tome kako se drugi dobro zabavljaju. To će vam pomoći da prebrodite neodoljivu želju da pobjegnete i da se više nikada ne pojavite u tom društvu. Činjenica da sjedite pokraj nekoga tko zna da ste sramežljivi i to prihvaća pomoći će vam da se smirite dok ne prevladate prvotnu paniku i ne počnete i opuštati. Stvarno težak slučaj sramežljivosti može vas lišiti mnogih stvari. Onemogućuje vas da izlazite, a ako i uspijete dogovoriti neki izlazak, može vas spriječiti da tamo stvarno i dođete prije nego što bude toliko kasno da više nema smisla niti ići. 4. POBOLJŠANJE KOMUNIKACIJE Različiti tjelesni pokreti važni za komunikaciju jesu: 1)način na koji hodamo, stojimo ili sjedimo 2)izraz lica i načini na koji se mijenja (najvažniji je osmjeh i kontakt očima!) 3)geste 4)koordinirani tjelesni pokreti koji se ponekad nazivaju "popratni" ili "usklađeni" pokreti (sa sugovornikovim pokretima). Najvažnije je ne zaboraviti da su neuspjesi važni. Spoznaja da smo pogriješili omogućuje nam da pogreške ispravimo. Pogreške nam pomažu pri učenju. 5. MLADI I OSAMLJENI Važno je da s nekim možete podijeliti dobre, svakodnevne stvari od kojih se život sastoji. Onaj s kim možete popričati mnogo više vrijedi od onoga koji će s vama plakati. Čini se da su samci, posebno neženje u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim, često najosamljeniji ljudi u cijelom gradu, možda osamljeniji i od mnogih staraca koji se bar mogu prisjećati uspjeha i doživljaja iz svoje prošlosti. 6. OSAMLJENOST I SREDNJE GODINE Uzroci osamljenosti: 1) najčešće unutar braka partner ne razumije nas i naše potrebe Svima je potrebno da nam život ima smisao, a taj je zahtjev rijetko zadovoljen trčanjem za materijalnim dobrima. Bitan je osjećaj da smo napravili najbolje što smo mogli i da smo taj osjećaj podijelili s nekim kome je do toga stvarno stalo. Društveni, intelektualni, emocionalni i spolni razvitak čine dio toga. Nije dovoljno živjeti ako ne možete biti to što jeste. 2) Još od djetinjstva nas muči koliko zapravo vrijedimo kao ljudi, kako smo postali to što jesmo, koji je smisao života. Život je pozitivan i dobrodošao dar koji je sada vaš. Mnogi koji život prihvaćaju kao dar nalaze nove načine izražavanja kreativnosti slikanje, muziku, ples ili poeziju i njihovi talenti procvjetaju. Nažalost, mnogi samo uzmu lijekove za smirenje i problem ostave neriješen. 7. LJUDIMA TREBAJU LJUDI Osamljeni ljudi ne znaju dijeliti jer nemaju s kim ili jer su zaboravili iskoristiti nove prilike. Budući da nisu ispunjene osnovne ljudske potrebe za toplinom, udobnošću, razumijevanjem i izražavanjem osjećaja, osoba pati. Te se potrebe mogu ispuniti samo u odnosu prema drugim ljudima. Međusobno ophođenje nužno za zdravlje u slučaju osamljenosti nije ostvarivo, a sama bolest razara kapacitet da se ikad i ostvari. Zbog toga se liječnici osjećaju prilično nemoćnima. Nema načina da vam oni osiguraju ljubav i brigu koji su vam jedino potrebni. Njihovi lijekovi neće ublažiti problem nego samo uočljive tjelesne simptome. Ljudi mogu savršeno sretno živjeti kao jedinke bez redovitih spolnih odnosa, no više neće biti zdravi ako se ne ispuni njihova potreba za ljubavlju i razumijevanjem kao i potreba da vole i razumiju druge. U tom smislu ljudi su ljudima potrebni. Potrebni su im za obostranu ljubav kao djeca, roditelji, bake i djedovi, supružnici ili ljubavnici. Istraživači su otkrili da depresivni ljudi znatno slabije kontaktiraju očima nego što je uobičajeno. Vrlo osamljeni ljudi sami sebe smatraju neprivlačnima, a to se njihovo uvjerenje prenosi na ponašanje koje stvarno postaje sve neprivlačnije i obeshrabrujuće. (npr. čovjek nije ponosan na svoj izgled, loše je obrijan, zamrljan i zapušten, ljudi se zaista moraju potruditi da duže zadrže pogled na njegovu licu). Svaka sljedeća faza osamljenosti sve više onemogućuje komunikaciju. ... 10. POZNAJETE LI SE Kao prvo, otkrijte zašto tako reagirate Osamljenost djeluje tako da svi osobni izvori vaše ličnosti gube vrijednost. Na koji vas način osamljenost frustrira Što od života očekujete, a ne dobivate i zašto mislite da biste to trebali dobiti Čime ste to zaslužili Vaša očekivanja nisu uvijek ispunjena, no jesu li to stvarno vaša očekivanja ili možda nečija tuđa Da li su stvarna Vrlo često odrastemo nastojeći drugima ugađati. Kome to želite ugoditi Kao drugo, shvatite da osamljenost nije isto što i biti sam ili živjeti sam. Ako živite sami morate preuzeti odgovornosti koje biste možda radije prepustili nekom drugom, no ako se vi o njima ne pobrinete, bit će zanemarene. Povremeni ispadi unutar četiri zida neće nikome štetiti. Potreba da ponekad budete sami tipično je ljudska. Najvažniji dio svakoga od nas uvijek će biti sam. Osamljenost je bolest i jedan od njezinih simptoma je da stvari gube svoju stvarnu veličinu. Prvo izgubite predodžbu o vlastitoj vrijednosti. Bolest će vas nagnati da odbacite druge, jer vas oni neće cijeniti više nego što cijenite sami sebe. Treće, prihvatite druge ljude. Koliko god bili osamljeni, prihvatite svaki znak prijateljstva i uzvratite na isti način. Nekim ljudima pomaže ako shvate da ne mogu voljeti druge dok ne zavole sebe, odnosno, dok ne prihvate da se i njih može voljeti. 10.1. Što je "tendencija ka samouništenju" Bijes funkcionira suprotno od straha. Dok strah i bijeg čuvaju vašu vrijednost, štiteći vas od podređene situacije, bijes postiže istu svrhu zadržavajući vašu vrijednost, a umanjujući vrijednost drugih ljudi u danoj situaciji. Ako njih ponizimo, mi ostajemo na vrhu. Razmotrite ovu pitalicu. U jednoj ruci imate novčanicu od pet funti, a u drugoj novčanicu od jedne funte. Kako možete novčanicu od jedne funte učiniti vrednijom od one od pet funti Tako da novčanicu od pet funti uništite. Ako je poderete i spalite, bit će bezvrijedna. Bijes i agresija su načini da smanjimo vrijednosti drugih ljudi spram naše vrijednosti. Ponekad su reakcija bijega i borbe u sukobu unutar iste osobe i tada nastaje treći oblik reakcije na krizu. To je reakcija sleđivanja. Zabrinutost je drugi oblik sleđene reakcije. Mi zapravo ništa ne poduzimamo u pogledu krize, nego samo brinemo. Briga često tjera ljude da se svuda i svakome obraćaju za pomoć i savjet koji im kasnije ne treba. I sleđivanje je, kao i strah i briga, u nekim trenucima odgovarajuća reakcija. Može se izraziti kao: "Prekinite sa svime na tren! Moram razmisliti!". Ne poduzeti ništa znači da bar ne nanosimo štetu. No, kao i kod borbe ili bijega, i sleđivanje može, na duže razdoblje, biti samouništavajuće, premda, na kraći rok, čuva našu vrijednost. Ono je čuva tako što je zaledi i to ne može biti trajno, jer događaji izvan naše kontrole opet mijenjaju situaciju. Postoje dva rješenja: 1.ljubav Ljudi dopuštaju da ih ljubav odledi kada bi se po svim svojim instinktima najradije sledili. Ljubav je jedini način kojim ljudi stječu stalnu vrijednost jer ljubav vrednuje sve što oni jesu, a ne što rade. Dok god nastojimo da nas drugi vole zbog onoga što radimo, to se svodi na samokontrolu pa nismo u stanju dijeliti radost da volimo i budemo voljeni. Svatko mora biti dovoljno voljen da bi prošao djetinjstvo, jer nedovoljno ljubavi izaziva strah i bijes. 2.opstati Ovo ograničuje ljubav koju osjećamo za druge i kontrolira njeno iskazivanje. Živimo u svijetu u kojem se ljudi posve kontroliraju u načinima iskazivanja ljubavi. Svuda oko nas ljudi se ne usuđuju dati previše, ne usuđuju se previše niti uzeti. Oni nekako opstaju. No, ako ne dajemo, kako možemo primati I što drugo možemo dati osim sebe samih Izvor: Dr. Tony Lake: OSAMLJENOST, Obiteljska psihološka biblioteka, Mladinska knjiga Zagreb, 1992. http://anksioznost123.blog.hr/2010/01/1627194868/osamljenost.html Sat, 16 Jan 2010 00:03:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1627194868/osamljenost.html http://anksioznost123.blog.hr/2010/01/1627178696/stres-frustracija-i-obrambeni-mehanizmi.html Frustracija (lat. frustratio = zavaravanje, osujećivanje) stanje je osjećajne napetosti, neugode, nemira i nezadovoljstva, izazvano zaprekama ili poteškoćama u ostvarenju nekog cilja ili zadovoljenju neke potrebe. Zapreke na koje nailazimo u našim nastojanjima da ostvarimo naše želje i težnje mogu biti vanjske, koje proizlaze iz prirodne ili društvene okoline, i unutarnje, uvjetovane individualnim osobinama, nedostacima ili sukobom motiva. Vanjske zapreke mogu biti neke nepogode (npr. nestanak el. energije u dizalu), zbog čega smo spriječeni u nekom svom nastojanju. Unutarnje zapreke mogu biti osobine ličnosti, npr. neodlučnost, skromne sposobnosti ili tjelesni nedostaci. Stanje frustracije najčešće je uzrokovano neskladom između razine težnja i mogućnosti pojedinca. Ako je razina aspiracije prilagođena individualnim mogućnostima, pojedinac će birati ciljeve koje može ostvariti. Tako, na primjer, djevojka izrazito niska rasta neće čeznuti da bude manekenka. Osim različitih zapreka na koje nailazimo u nastojanjima da postignemo ciljeve koje smo odabrali, svi smo svakodnevno izloženi i nizu pritisaka iz okoline, koji nas, primjerice, nagone da u što kraćem vremenu što više učinimo. Suočeni smo sa zahtjevima kojima teško udovoljavamo, npr. živimo u buci, zagađenom zraku, zaplašeni mogućnostima različitih katastrofa koje ne možemo spriječiti. Svi smo tako izloženi stresu s kojim se, kao i sa frustracijom, nosimo na različite, više ili manje uspješne načine. Stres je stanje koje nastaje kada su ljudi suočeni s događajima koje smatraju prijetećima svojoj dobrobiti ili koji od njih traže ulaganje posebnih napora kako bi udovoljili zahtjevima koji se pred njih postavljaju. Pritom je za doživljaj stresa odlučujuće kako pojedinac procjenjuje svoju ugroženost u određenoj situaciji, i svoje sposobnosti da se s tom situacijom nosi. Procjena prijetnje pretpostavlja anticipirani gubitak ili povredu, koja može, ali i ne mora nastupiti. Doživljaj prijetnje osniva se na znanju o ugroženosti. Procjena ugroženosti ne mora biti realistična. Tako se mnogi ljudi neće odreći potencijalno opasnih navika, npr. pušenja ili brze vožnje. Nerealistična procjena povezana je s obrambenim mehanizmom (o čemu ćemo još govoriti) koji kaže: To za mene ne vrijedi. Psiholozi razlikuju primarnu i sekundarnu procjenu. Primarna procjena odgovara na pitanje što ova situacija znači za mene, a sekundarna procjena odgovara na pitanje mogu li se nositi s tom situacijom. Ako pojedinac, na osnovi takve sekundarne procjene, zaključi da je sposoban svladati neki zadatak, riješiti problem ili promijeniti situaciju u svoju korist, prijetnja se pretvara u izazov. Pojedinac tada zaključuje da će, uz ulaganja dodatnih napora, postići za sebe nešto povoljno. VRSTE STRESORA Stresori su unutarnji ili vanjski podražaji, događaji ili situacije koji izazivanju stanje stresa. Razlikujemo: a) kataklizmičke stresore koji djeluju na cjelokupnu populaciju, npr. rat, nuklearna nesreća, potres i sl., b) osobne stresore, koji su također jakog intenziteta, no pogađaju pojedinca, npr. zbog smrti voljene osobe, saznanja o vlastitoj teškoj bolesti i sl., c) svakodnevne stresore - dugotrajne repetitivne događaje koji čine dio svakodnevnog života; nisu jakog intenzitetan npr. dnevne trzavice u obitelji, školi, na poslu, u prometu i sl. NAČINI REAGIRANJA NA FRUSTRACIJU I STRES Ljudi se razlikuju svojom osjetljivošću na frustrirajuće situacije te reakcijama na stanje frustracije i stresa. One koji mogu mirno podnijeti poteškoće na koje nailaze nazivamo tolerantnima ili otpornima na frustraciju. Osobe koje dobro podnose frustrirajuće situacije uglavnom su i uspješne u načinu reagiranja, tj. uspješno zaobilaze zapreku, uklanjaju poteškoće ili promijene cilj koji se pokazao nedostižnim. Naročito intenzivno doživljavanje stresa uzrokuju situacije koje nismo mogli predvidjeti i nad kojima nismo imali nikakve kontrole. Intenzitet stresa znatno smanjuje socijalna podrška. U nešto pojednostavljenom obliku, reakcije na stresore mogu se svesti na tri osnovna oblika: a) tolerantnost, tj. procjena da nas stresor neće ugroziti, b) kontroliranje, tj. direktan utjecaj na stresor koji nas ugrožava i c) rezignacija, tj. odustajanje od utjecaja na stresor ili primjena nekog drugog obrambenog mehanizma. Toleriraju se oni stresori za koje je procjena pojedinca da je manja šteta otrpjeti ih nego se protiv njih boriti. PRILAGOĐENO I NEPRILAGOĐENO PONAŠANJE Prilagođeno je ponašanje ono koje smanjuje stanje frustracije i djelovanja stresora, a ne izaziva nove poteškoće. Primjeri su prilagođenog ponašanja: usmjeravanje na promjenu situacije, rješenje problema, uklanjanje stresora, zamjena nedostižnih ciljeva dostižnima. Manje prilagođenim ponašanjem smatra se usmjeravanje na promjenu vlastitog doživljavanja (emocija, kognitivnih procjena). Pojedinac takvim ponašanjem ne rješava zapreku ili prijetnju, već samo svoj doživaljaj te zapreke ili prijetnje. Postoje životne situacije u kojima je promjena vlasitog doživljavanja jedino što pojedincu preostaje: npr. konclogor, ili ako izgubimo osobu koju smo voljeli, ili ako nam neka bliska osoba oboli od neizlječive bolesti. Sve što možemo učiniti jest mijenjati svoj doživljaj. U stanju frustracije i stresa pojedinci uglavnom češće izabiru neprilagođeno ponašanje. U takvim situacijama smanjuje se mogućnost logičkog mišljenja. U rastu osjećajnog uzbuđenja, pojedinac više ne vidi alternativno rješnje. Tako npr. za vrijeme požara ljudi stradaju jer guraju vrata van umjesto da ih povuku unutra. ANKSIOZNOST Anksioznost (lat. anxius = tjeskoban) je osjećajna reakcija na neku situaciju koja je procijenjena frustrirajućom ili prijetećom, a očituje se u neugodnom osjećaju zabrinutosti, napetosti i straha. Osnovna je razlika između anksioznosti i straha to što anksioznost najčešće nije izazvana poznatim, određenim uzrokom, već pojedinac ima takav osjećaj zbog nejasne predodžbe nečega što bi se moglo dogoditi. OBRAMBENI MEHANIZMI LIČNOSTI I VRSTE OBRAMBENIH MEHANIZAMA Prema Sigmunu Freudu, obrambeni mehanizmi ličnosti nesvjesni su procesi iskrivljavanja realnosti koji pojedinca brane od anksioznosti. Dakle, radi se o upotrebi različitih kognitivno-osjećajnih strategija pomoću kojih subjekt nastoji smanjiti anksioznost u situacijama koje ne može kontrolitati. Obrambeni mehanizmi uključuju uvijek neki nesvjesni oblik samozavaravanja. U literaturi je opisano dvadesetak vrsta obrambenih mehanizama. Mi ćemo ovdje navesti devet najpoznatijih. Pomaknuta agresija.. Ne napada se izvor poteškoća, već se agresija usmjeruje na neki prikladan bliski cilj. Npr. djevojčicu je naljutila mama, a ona lutki otkine glavu.Racionalizacija. Očituje se kao umanjivanje vrijednosti cilja koji nismo uspjeli postići i pretjerano isticanje vrijednosti cilja koji smo bili prisiljeni izabrati. Npr. netko nije uspio upisati željeni studij, no zavarava se potom da je taj i tako bez veze, a ono što je upisao baš je ono pravo.Supstitucija. To je zamjena ciljeva, tj. novoizabrani cilj će barem djelomično zadovoljiti onemogućenu potrebu. Npr. žena koja ne može imati djecu, odabire posao dječje odgojiteljice.Kompenzacija. To je ulaganje većeg truda i napora da bi pojedinac postigao rezultat u nekom području u kojem je kompetentan te tako kompenzirao područje u kojem je nekompetentan. Npr. dječak koji je neuspješan u sportu, bit će jako uspješan na kompjutoru.Projekcija. Omogućuje pojedincu da se ne suoči s nekim svojim manama jer ih pripisuje drugim ljudima. Npr. neka ružna djevojka lista modni časopis i govori: Vidi kako je ova ružna.Regresija. To je impulzivno, neprikladno ponašanje nalik ponašanju djeteta. Stoga se i naziva regresivno, u smislu već prijeđenih faza razvoja. Npr. žena plače i vrišti iako vikom neće riješti svoju situaciju.Fiksacija. To je uporno ponavljanje nekih akcija za koje je očito da neće dovesti do cilja. Npr. nenadarena osoba uporno se, iz godine u godinu, prijavljuje na neki umjetnički studij.Negiranje. To je oblik odbijanja pojednica da se suoči s nekim nedostatkom ili ugrožavajućom situacijom s kojom se ne može nositi. Npr. negiranje je često kod roditelja koji se ne mogu pomiriti sa spoznajom o bolesti svog djeteta. Tada smatraju da se radi o pogrešnoj dijagnozi pa sebe i druge uvjeravaju da će dijete ozdraviti.Rezignacija. To je pasivizacija, odustajanje od cilja koji bi se moglo postići uz ulaganje dodatnog napora. KAKO ŽIVJETI SA STRESOM Osobe koje se uspješno nose sa stresom, koje su naučile podnositi stresnu situaciju i promijeniti je u svoju korist, izlaze iz stresnih situacija snažnije i otpornije na buduće stresove. Osobe koje nemaju prikladne načine reagiranja na stresne situacije i osobe koje nemaju socijalnu podršku, mogu se razboljeti. Već smo spomenuli da naše reakcije na objektivne događaje zavise od naše interpretacije tih događaja. Tumačenja su pod utjecajem očekivanja i vrijednosti pojedinca. Naša se očekivanja često pretvaraju u proročanstvo koje samo sebe ispunjava. Ljudi koji vjeruju da će uspjeti u onome što rade, najčešće i uspijevaju. Osobe koje očekuju neuspjeh, doista ga i dožive. Vrijednosni sustav stečen socijalizacijom snažno djeluje na ciljeve svakoga od nas. Motivacija koja se osniva na vanjskim poticajima naziva se ekstrinzičnom motivacijom, a ona koja se osniva na unutarnjim poticajima naziva se intrinzičnom motivacijom. Uspješnije se sa stresom nose ljudi: koji imaju smisla za humor,koji se nadaju jer nada je aktivan proces koji, na osnovi realistične procjene situacije, zamišlja bolja vremena koja dolaze: Sada može krenuti samo nabolje,koji se posvete poslu, ili vjeri, ili nečemu,koji novo iskustvo doživljavaju kao izazov, a ne kao prijetnju,koji vjeruju da čovjek nije bespomoćan, da može promijeniti objektivnu situaciju ili, u najgorem slučaju, doživljavanje te situacije. RELIGIOZNOST Većina istraživanja pokazuje da su osobe koje sebe opisuju kao religiozne, u prosjeku nešto sretnije od onih koje nisu religiozne. U jednom istraživanju provedenom u 14 europskih zemlja, 84% onih koji su izjavili da idu u crkvu jednom tjedno bilo je zadovoljno svojim životom, dok je među onima koji su izjavili da nikad ne idu u crkvu takvih bilo 77%. Evo još nekih zanimljivih rezultata nekih istraživanja:aktivni vjernici u Sjevernoj Americi rjeđe postaju delinkventi, rjeđe zloupotrebljavaju drogu i alkohol, rjeđe se razvode i izvršavaju samoubojstvo,aktivni vjernici fizički su zdraviji i žive dulje,udovice koje su aktivne vjernice zadovoljnije su od udovica koje vjeru ne prakticiraju aktivno,duboko religiozne majke djece s poteškoćama u razvoju manje su podložne depresiji,vjernici se brže oporavljaju nakon razvoda, nezaposlenosti, ozbiljne bolesti ili gubitka voljene osobe,među starijim su ljudima najvažnije stvari za sreću zdravlje i vjera.I još nekoliko podataka o nekim istraživanjima: religija je više povezana sa srećom kod Amerikanaca nego kod Europljana. Ostali kojima je važnija za sreću jesu: stariji ljudi, samci, umirovljenici, ljudi lošijeg zdravlja te žene. KOMPETICIJA I KOOPERACIJA, ZAPAD I ISTOK Potreba za eksternom kontrolom značajka je pojedinaca zapadne civilizacije. Istočnjaci smatraju da stres nastaje zbog naglaska na kompeticiji umjesto na kooperaciji, na brzini i pretjecanju prirode, umjesto na pokoravanju prirodi. Istočna kultura tako prihvaća starenje i smrt kao dio života, a zapadna smatra da starenje i smrt nisu dijelovi života te ih nastoji zanijekati. Oba pristupa pružaju drukčiji oblik kontrole vlastitog života. Kompeticiju i kooperaciju još nazivamo primarnom, odnosno sekundarnom kontrolom. Ljudi koje žele postići primarnu kontrolu, nastoje djelovati na svoju okolinu, promijeniti okolnosti i druge ljude. Pristaše sekundarne kontrole prilagođavaju se datoj realnosti, nastojeći promijeniti svoj doživljaj te realnosti. Zapadna kultura naglašava primarnu kontrolu: ako te nešto smeta, promijeni to. Istočna kultura naglašava sekundarnu kontrolu: lakše ti je noge zaštititi papučama nego cijelu zemlju prekriti tepihom. Naglasak na primarnoj kontroli potiče samostalnost, a cijena koju se za to plaća jest osamljenost. Sekundarna kontrola omogućuje bliskost s drugim ljudima i smirenost, a cijena je samozatajnost i sporiji napredak. Možda je tajna uspješnog suočavanja sa stresom u točnom prepoznavanju o kojoj se od tih dviju mogućnosti u pojedinom slučaju radi. Izvor: Narodni zdravstveni list | Autor: Mr.sc. Dario Miletić, prof. http://anksioznost123.blog.hr/2010/01/1627178696/stres-frustracija-i-obrambeni-mehanizmi.html Sat, 09 Jan 2010 21:33:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1627178696/stres-frustracija-i-obrambeni-mehanizmi.html